3.- 13. prosinca 2001
Dom hrvatskih branitelja
Kad ste dugo beskućnik, sanjate palaču a gotovo sigurno završite u jarku. Organizatori Sajma nikad nisu priznali da su beskućnici, iako su punih šest godina lutali Pulom ne znajući do zadnjeg trena gdje će smjestiti već najavljeni Sajam.
Uoči 7. Sajma, kad su već mislili da je jarak neminovan, igrajući poput propalih ruskih grofova na posljednju kartu, dogodila im se (kao u snu!) prava palača – mornarička, nekadašnji austrougarski Marine Kasino, danas Dom hrvatskih branitelja. U secesijskim se dvoranama smjestilo više od 250 hrvatskih nakladnika, a Domom je prošlo više od 70.000 ljudi.
Rodio se pravi festival knjige i autora, a počeo se nazirati i dugo najavljivani međunarodni dio Sajma. Na 7. sajmu izlagali su nakladnici iz Slovenije, Italije, Austrije, Bosne i Hercegovine, a posredstvom distributera iz Hrvatske i izdavači iz Engleske i Njemačke. Dva su međunarodna skupa označila Sajam: Vikend knjižničara i Skup prevoditelja, a dva programa postala omiljena: Doručak s autorom i Suton uz knjigu.
Više od 70 autora, urednika i prevoditelja predstavilo se pulskoj publici.
Najposjećenija promocija bila je ona Darka Dukovskog i njegove knjige Rat i mir istarski; najdirljivija – hommage Tomu Durbešiću; najduži Doručak s autorom onaj s Enesom Kiševićem; najbolji tulum u Oštariji Ćuk. Sajamska publika dobila je novog miljenika – Dušana Karpatskog.
U Pulu je stiglo 30 tona knjiga, a više od 20 ostalo je u njoj.
Mauricio Ferlin kreirao je novi znak Sajma – oblu damu koja je zajahala knjigu. Znak je, na radost organizatora koji prizivaju nevine skandale, izazvao burne reakcije dežurnih "analitičara". Sajamska je publika smjelu damu odmah zavoljela.
Organizatori sajma sami su sebe prozvali sanjarima knjiga a Sajam knjige u Istri – Sa(n)jam knjige u Istri. Ovoga puta to nije bio marketinški trik. Na Sedmom sajmu odista se sanjalo.
