Drago Orlić: "ISPOVIJEST JEDNOGA KINOAMATERA",

Izdanja Antibarbarus, Udruga Sa(n)jam knjige u Istri, Zagreb, Pula 2010.

Više kao Kiš nego kao, recimo Tribuson, uronio je Orlić ovom knjigom u one neke davne dane sreće, ljubavi i zadovoljstva. Knjiga se, formalno, sastoji od dva niza tekstova. Jedan niz čine numerirani kratki prozni zapisi, koji su zapravo dokumentarističke i autobiografske pričice o Orlićevoj, pulskoj i svjetskoj filmskoj povijesti i estetici, uz poneki ubačeni citat iz novina ili Filmske enciklopedije, dok drugi niz čine pjesme, filmu posvećene uglavnom alegorično, više usmjerene na slatke, ali i gorke sokove života, na ono što se živeći uz film događalo ili moglo događati. No, tekstovi u nizu proznih zapisa sadrže izuzetnu poetičnost, a neke od pjesama više nego što pjevaju – pričaju priču.