Namik Kabil: Amarcord

je knjiga jednoga životnog, izbjegličkog i američkog iskustva, za koju Miljenko Jergović kaže: “Amarcord. Teško je zamisliti roman kojem bi pristajalo da ponese veliki Fellinijev naslov. A roman Namika Kabila mogao se zvati jedino tako: Amarcord. Netko će reći da je to Amarcord s ironičnim odmakom, ali ovaj čitatelj misli da nije. Kao i onaj prvi, i ovaj je Amarcord snažna i sveprožimajuća apologija sjećanja. U Kabilovom slučaju: sjećanja na egzil i na ono što je bilo prije. Nisam u mome jeziku pročitao ljepšu izbjegličku knjigu. Njena ljepota je u jednostavnosti, kakvu u Namika Kabila poznajemo i odranije, iz scenarija za Žaličin film Kod amidže Idriza. On savršeno vlada detaljem, riječima koje je napisao, ali i onima koje je prešutio, čime stvara takvu čaroliju priče da će se istoj rečenici jedan smijati, dok će drugi plakati. I obojica će biti u pravu.

Dragan Velikić: Islednik

Vijest o majčinoj smrti zatiče pisca u Budimpešti i postaje povod za otvaranje emotivne crne kutije, za rasplitanje višeslojnih priča i detektivsko pronicanje u svakodnevicu vremena koje više ne postoji. Ova knjiga sadrži ono po čemu je Velikić prepoznatljiv: savršen osjećaj za detalj, jezičnu preciznost, briljantno izbrušen stil. Roman o majci postaje autopoetična ispovijest, ali i povijest o zemlji i ljudima kojih više nema.

Bez imalo sumnje, do sada najbolja Velikićeva knjiga.

Marina Vujčić: Mogla sam to biti ja

Mogla sam to biti ja roman je o prebolijevanju gubitka i teških iskustava, kao i o suočavanju s vlastitim pogreškama. Glavne linije radnje prate psihijatricu Lauru Herman i jednu njezinu pacijenticu, no umetnute su i priče nekolicine ostalih pacijenata/ica. Prisutnost više pripovjednih okvira i polazišna situacija psihoterapije omogućava da se iskustvo tuge i žalovanja pojavi u različitim oblicima i fazama, odnosno da se prikaže kompleksnost reakcija i pokušaja da se izađe na kraj s traumom.

Marina Vujčić: Susjed (V.B.Z)

Marina Vujčić je za roman "Susjed" osvojila književnu nagradu V.B.Z.-a & Tisak medije za najbolji neobjavljeni roman u 2015. godini. 

Jedna prosječna žena srednjih godina, podstanarka u prosječnoj stambenoj zgradi izvan centra, s prosječnim zaposlenjem u državnoj službi i prosječnim željama i nadama zaljubljuje se u susjeda kojega svakoga jutra sreće na stubištu. Osim konvencionalnog „Dobro jutro“ ne progovore niti jednu drugu riječ. S tom ljubavnom pričom, koja se odvija samo u njenoj glavi, ta prosječna žena iskoračit će iz svoje prosječnosti i preobraziti se u potpuno drugačiju osobu, a zbivanja u romanu pretvorit će se u napetu psihološku dramu. Ovo je roman o samoći, nevidljivosti i otuđenju, i ne samo u velikim stambenim zgradama gdje nitko nikoga ne poznaje, nego i u okviru obitelji i među prijateljima.

Istovremeno, ovo je roman i o paranoji i ludilu. A kako čovjek poludi? U najvećem broju slučajeva postepeno. Od iracionalnog zaključka da to što se pripovjedačica i njen susjed sreću na stubištu nije slučajno, do njenih sasvim ozbiljnih deluzija dovest će nas sigurno i duhovito pripovijedanje. Na puno mjesta u romanu glasno ćemo se nasmijati, ali na nekima će nam od nelagode zastati knedla u grlu. Kad priču priča luđak, to može biti komično, ili strašno, ali to često implicira i jedan neugodan zaključak: taj luđak ponekad opasno nalikuje nama samima.

Borna Vujčić: Nužno zlo

Nužno zlo debitantski je roman 22-godišnjeg studenta dramaturgije Borne Vujčića. 

Roman je smješten u ambijent izmišljene zagrebačke gimnazije, a radnja prati natjecanje među razredima za što bolji uspjeh u ocjenama, kako bi osvojili nagradni izlet. Fokusirajući se na motiv pretjerane kompetitivnosti, Borna Vujčić školski život pretvara u političku alegoriju – razredi su države, neki učenici postaju vođe, a ostali su običan puk te im sudbina ovisi o odlukama onih na vrhu. Tu su i predstavnici medija koji oblikuju mišljenje masa, tajne službe zadužene za prljave poslove, ksenofobi i pacifisti, liberali i konzervativci; uspostavlja se tortura vlastodržaca, a i pitanje rata zadobiva važno mjesto u napetome zapletu.
Glavnome protagonistu koji podmuklim spletkama pokreće sukobe pridruženo je mnoštvo sjajno profiliranih likova učenika čije sazrijevanje pratimo u brojnim, međusobno prepletenim i vješto vođenim rukavcima priče. Opisujući različita iskustva gimnazijalaca, autor autentično oslikava unutarnju borbu mladih ljudi s problemima koje nosi odrastanje, socijalizacija, izgradnja identiteta i imperativ prihvaćenosti među vršnjacima.

Roman "Nužno zlo" uvjerljivo oslikava život tinejdžera, a kroz prikaz školskog mikrosvijeta kao alegorijske preslike ideološki podijeljenog hrvatskog društva važnost pridaje i političkoj dimenziji priče.

Željko Krušelj: IGRAONICA ZA ODRASLE. POLET 1976.- 1990.

Knjiga sveučilišnog profesora, publiciste i novinara Željka Krušelja bavi se  objašnjenjem političkih okolnosti kasne faze komunističke Hrvatske i Jugoslavije u kojima je u Zagrebu izlazio omladinski tjednik Polet. Autor na temelju uvida u svih 426 brojeva lista, kao i opsežnu arhivsku dokumentaciju te razgovore s nizom sudionika tih zbivanja, dokazuje da je list nastao kao aktivistička potreba rukovodstva Saveza socijalističke omladine Hrvatske, masovne organizacija koja je promovirala interese vladajućeg Saveza komunista. Polet se po prvotnom konceptu nije bitno razlikovao od omladinskog tiska u drugim jugoslavenskim republikama, ali i zemljama istočnoga bloka.

Ovaj list koji je djelovao u razdoblju od 1976. do 1990. ne može se, ipak, smatrati nastavljačem dotadašnjih trendova. Bilo je to prvo omladinsko glasilo „mladih za mlade“, čiji je pristup temama u usporedbi s ostalim tiskovinama bio otvoreniji, provokativniji i neposredniji, ponajprije zbog korištenja „jezika ulice“. Polet je napravio iskorak u pokretanju niza svjetonazorskih pitanja, zalažući se za širenje prostora sloboda različitih društvenih skupina, pogotovo alternativnih. Na taj je način među mladima stekao kultni status, u Zagrebu ali i u cijeloj Hrvatskoj, s obzirom da je često izmicao političkoj kontroli, naglašavajući zapadne vrijednosti. S druge strane, list nije trajno zabranjivan ni ukinut, jer je u političkim temama bio puno suzdržaniji. Mahom je ostajao u zadanim ideološkim okvirima samoupravnog socijalizma. Naklada lista u prosjeku se kretala oko 25-30 tisuća primjeraka, s kratkim uzletom do 80-ak tisuća primjeraka.

Brojne su afere, ipak, dovodile do čestih promjena Poletovih uredništava, u čemu su aktivno sudjelovali i pojedini partijski dužnosnici. U desetljeće i pol izlaženja na nekoliko zagrebačkih adresa promijenilo se čak devet glavnih urednika, što je u pravilo rezultiralo i većim promjenama u redakcijama. Svaka je redakcija imala neke svoje specifičnosti i koncepcijske prioritete, tako da se list ne može jednostrano vrednovati. Neke su se redakcije vrlo kritički odnosile prema vlastima, druge su bile oportunistički usmjerene, dok se jedna od njih i aktivno uključila u borbu za vlast sukobljenih partijskih frakcija, i to na dogmatskoj strani. Polet se nakon toga pokušao odmaknuti od politike, ali su ga u tome sprečavala turbulentna jugoslavenska zbivanja.

Polet je u povijesti hrvatskih tiskovina ostao zapamćen po potpuno novom pristupu novinskom prijelomu i dizajnu, načinu korištenja fotografija i po inovativnom pristupu prodaji lista. Najprije je snažno promovirao strip, konkretno skupinu Novi kvadrat, nakon toga i glazbeni Novi Val. Puno je učinio i za afirmaciju hrvatske književnosti, kazališta i filma. Važna je njegova uloga u postupnoj demokratizaciji medijskog prostora, a postao je i najveći „rezervoar“ zanatski osposobljenih kadrova u hrvatskim medijima. Ugašen je u kaotičnim okolnostima raspada komunističkog sustava, jer se kao proračunski projekt nije uspio transformirati na tržišne uvjete poslovanja.

Miljenko Jergović: Sarajevo, plan grada

Sarajevo je jedan od onih gradova koji su ušli u memoriju čovječanstva više puta: prvi put kada je Gavrilo Princip ispalio svoj sudbonosni metak, drugi put 1984., kada su u njemu održane Olimpijske igre, a treći put devedesetih tijekom opsade. Grad je to koji ima specifičan duh. Sarajevo je i do sada bilo junakom mnogih romana i priča, naravno i onihMiljenka Jergovića, no u "Sarajevu, planu grada" postalo je knjigom. I dok pripovjedač šeće ulicama i trgovima, prisjećajući se odrastanja, likova s kojima je drugovao ili pak onih o kojima je tek čuo neku priču te drugih koji su ušli u urbanu legendu, pred nama se zida jedan grad. Sarajevo nisu samo zgrade i mahale, poznati i nepoznati kuci, parkovi i aleje, već je to grad koji pulsira bilom svojih stanovnika, njihovim sudbinama, jer jedino oni, heroji i zločinci, znani i neznani junaci svojih ulica, čine njegovu istinsku povijest i grade njegov mit.

"Sarajevo, plan grada" nije ni spomenik ni spomenar, ni bedeker ni putopis po jednome gradu – to je grad sam, knjiga u kojoj ima mjesta i za sadžije i sveučilišne profesore, i za lokalne lude i liječnike, za sve one o kojima nijedna povijest neće napisati ni retka, ali bez kojih nijedne povijesti ne bi bilo. "Sarajevo, plan grada" knjiga je kakvu bi svaki grad poželio imati, ali koju je mogao dobiti samo onaj čiji pisac u njemu više ne živi.

Ivica Ivanišević: U sedlu je tijesno za dvoje

Melankolija, humor i živo oko. Oko dječaka koje sve opaža i prema svojoj blizini uspostavlja nepogrešivo dobrohotan i blag, smijehu okrenut pogled. Čitajući roman Ivice Ivaniševića dok vani cvrčci padaju s grana od vrućine i dok se pola kilograma srdela kuha u najlonskoj vrećici što sam je zaboravio u autu, i sam postajem dijelom njegovog intimističkog, dječačkog čuda i govora. Jer sve tako lako prepoznajem, najlakše onu nevinost bivšeg vremena koje je tako nepovratno iščezlo iz vlastita volumena i glasa. Svijeta o kojem piše Ivanišević, nažalost, više nema. Prerije i ponija više nema, nema bome niti nas samih, a niti naših heroja koji su se ukazivali na svakom horizontu prema kojem bismo okrenuli lice. Nema budućnosti, ali postoji onaj tijesni spas udvoje. Neki kažu da je to ljubav. (Ivica Prtenjača) 

Lukas Bärfuss: Sto dana 

Roman Sto dana postavlja pitanja o ulozi Švicarske i drugih zapadnih zemalja u genocidu u Ruandi 1994., rastvarajući pritom bolne točke (post)kolonijalnih geopolitičkih odnosa moći. Napisana u formi ispovijesti, radnja prati mladog švicarskog dužnosnika u Ruandi koji zbog ljubavi propušta evakuaciju iz zemlje. Naslovnih sto dana protagonist provodi skrivajući se u kući gdje ovisi o pomoći ubojica. Bärfuss je napisao roman u kojemu se hvata u koštac s iznimno kompleksnim temama; o kolektivnoj krivnji i odgovornosti, kao i porijeklu zla.

Terry Eagleton: Kultura i smrt boga 

U svojoj najnovijoj analizi odnosa religije i zapadnog kulturnog kruga, Eagleton se bavi problemima koji prate zapadni ateizam i sekularizam te krahom prosvjetiteljskog projekta. Smatra kako Zapad nije uspio kompenzirati 'smrt boga', odnosno pronaći alternativu da ispuni dvije potrebe koje je ispunjavala religija: potrebu za pojedinačnim smislom i svrhom te osiguravanje kohezije zajednice. Potencijal za to Eagleton u umjetnosti i kulturi. Propituje i ulogu  kapitalizma, promatra kako on paradoksalno generira sekularizam i fundamentalizam, osvrćući se posebice na 11. rujan kao prijelomnu točku odnosa Istoka i Zapada.

Benjamin Flao: Kililana song 

Grafički roman Kililana song inspiriran je autorovim putovanjima kroz Eritreju i Keniju. Protagonist je siroče Naïm, buntovni jedanaestogodišnjak koji izbjegava pohađanje nastave u kuranskoj školi i radije se skita po predgrađima, koristeći svoju snalažljivost i inteligenciju za sitne spletke. Preko Naïma i njegovih lutanja Flao nas u svojim akvarelima upoznaje sa šarolikom paletom likova, a priča kulminira morskom avanturom povezanim sa švercom droge. U Kiliana Songu kroz pustolovine jednog neobičnog dječaka rastvaraju se mnoge tegobe kenijske (i svake postkolonijalne) tradicije i suvremenosti, od sveprisutnog kriminala i korupcije do problematičnog položaja religije u društvu.

Vesna Goldsworthy: Gorski

Ovaj roman o novcu i dekadenciji vidno je inspiriran Velikim Gatsbyjem. Kao idealna kulisa za priču o preobilju danas figurira London, milijunski grad u kojemu se nekretnine u centru oglašavaju na ruskom jer si takve cijene jedino ruski oligarsi mogu priuštiti. Ovo je knjiga o jednom takvom oligarhu, Gorskom. Pratimo ga iz perspektive sprskog knjižara Nikole, koga Gorski upošljava da izgradi privatnu biblioteku idealnu za njegov ukus, dok iza svega postoji i tajni romantični plan. Ovo je priča o bogatstvu iza kojeg stoji duboka usamljenost, o migrantskom iskustvu, kao i romansa s elementima društvene satire.

Oleksandr Irvanec: Liebenkraftova bolest

Radnju ovog distopijskog romana Oleksandr Irvanec smješta u mučnu budućnost u kojoj jedina ispravna partija u potpunosti kontrolira živote svih stanovnika države. Umjetnost služi isključivo u propagandne svrhe pa tako kazališni glumci više ne poznaju sadržaj antičkih tragedija. U svijetu gdje je jedna od građanskih dužnosti ubijati pse lutalice na obveznim radnim akcijama izbija tajnovita epidemija koju državni ideološki aparat koristi da bi okrenuo sve protiv svih. Irvanec ispisuje nimalo lagodnu priču o pogubnosti jednoumlja.

Božo Koprivica: Samo bogovi mogu obećati

U knjizi  koja sadrži autobiografske, esejističke, dramske i pjesničke elemente, Božo Koprivica vraća se svojoj omiljenoj temi – nogometu. Ispripovijedati povijest nogometa, ili bar njegovog 'herojskog doba', paralelno s povijestima književnosti, Jugoslavije i samog Koprivice, znači izvesti svojevrsni spisateljski dribling, što je vjerojatno poprilično dobar opis ovog romana. Koprivica pokazuje kako povezati krah Jugoslavije s nogometnim neuspjehom ili Emily Dickinson sa svjetskim nogometnim prvenstvom '54. te ukazuje na sasvim zagonetnu sličnost Samuela Becketta i Zinedinea Zidanea.

Đorđe Miketić: Paradajz 

Miketićev romaneskni debi prati lik Ostoje, upravo diplomiranog arhiteka, koji se odmah po Miloševićevu krahu vraća sa studija u Njemačkoj kući u Beograd. Problemi povratka i izmještanja isprva se kompenziraju prevladavajućim petooktobarskim optimizmom, osjećajem da dolaze bolja vremena, no uskoro ponovno dolaze u prvi plan. Miketić kroz oči protagonista arhitekta pruža sliku Beograda kao grada velikog potencijala, no i iznevjerenih očekivanja, obuhvativši u ovom romanu rascijepljenost Beograda, Ostojine generacije i pozicije povratnika u takvu sredinu.

Jon Kalman Stefansson: Nebo i Pakao

Nebo i Pakao prva je knjiga Stefanssonove višestruko nagrađivane trilogije o avanturama dječaka. Svakodnevica života (i putovanja) u ekstremnom islandskom krajoliku kraja 19 stoljeća prikazana je kao bezvremeno surova, u uvijek istom zatvorenom krugu prirodnih elemenata. Bezimeni dječak suočava se s oskudicom i smrću, otisnuvši se na neizvjesno putovanje na kojemu mu je primjerak Miltonova Izgubljenog raja  jedino društvo. Herojsko samotno putovanje preko hladnog mora i okrutnih planina i fjordova završava u gradu, dječakovim povratkom u društvo i fascinacijom ponovno otkrivenim životom.

Zdravko Zima: Dnevnik jednog skribomana

Ova je knjiga prvo upuštanje publicista Zdravka Zime u osobniju, memoarsku formu. Na gašenje drugih medija, žanrova i prostora u kojima bi mogao ispuniti svoju potrebu za pisanjem, tj. nestanak novinskih rubrika za književne kritike, feljtone i eseje, ovaj samoprozvani skriboman reagira pisanjem dnevnika u kojemu će ispreplesti intimne doživljaje s razmišljanjima o književnosti i kulturi. Počeo je pisati 6. siječnja, a završio 31. prosinca 2014. Kompoziciju ovako vremenski omeđenog dnevnika odlikuje fokus usmjeren na fragmente i detalje kojima ostavlja da progovore sami za sebe, izbjegavajući eksplicitno opisivanje i naširoko prepričavanje situacija.

Slobodan Šijan: FILMUS. PRIČE O FILMU (Službeni glasnik)

Eksperimentalna filmska priča jednog od najvećih i najzanimljivijih multimedijalnih autora. Riječ je o filmskim pričama o velikim stvaraocima srpskog filma: Bošku Tokinu – pioniru moderne filmske kritike u srpskoj kulturi, Dušanu Makavejevu, Aleksandru Petroviću, Živojinu Pavloviću, ali i o specifičnoj filmskoj povijesti o Vukici Đilas. Ovo je čudesna knjiga o junacima Šijanovog filmskog svijeta (Tom Gotovac, B. Vučićević, V. Pogačić, Šejka itd.), koja je istovremeno i neka vrsta autobiografije njegovog stvaralaštva.

Erri De Luca: IRENINA PRIČA (Meandar Media)

 U ovoj su knjizi elementi, osobito more, likovi koji se pokoravaju vremenu, sjećanju, povijesti i mitu, baš kao i Irene: djevojčica, sirota, koja živi na grčkom otoku i koju su spasili delfini.  Koja može nenastanjivati nijedan od svjetova koje poznajemo i nastanjivati ih sve.

De Luca može učiniti da uđemo u priče koje su kuće zamišljene bez vidljivog razloga. Kuće koje imaju vrata i prozore, ali ne tamo gdje bi trebali biti, koje imaju sobe, ali bez ravnih i glatkih zidova. Kuće koje ne štite i ne zaklanjaju, već te bacaju u svijet.

Njegove knjige su arhaične, njegovim mislima odjekuju jezici koji govore drukčije, koji znaju vidjeti i preokrenute svjetove. Roberto Cotroneo, Il Messaggero

De Luca čini da riječi zadobiju značenje koje im on daje, a ne bi ga mogle, ne bi trebale imati. Od ove Irenine priče u ustima na kraju ostaje okus smole poezije. Francesco Cervasco, Il Corriere della Sera

Lukas Bärfuss:  KOALA (Edicije Božičević)

Kada se pripovjedač vraća u rodni grad gdje će održati predavanje povodom dvjestote obljetnice smrti Heinricha von Kleista, tu priliku koristi i kao izliku za kratak susret s bratom s kojim, kako sam kaže, nema gotovo ničeg zajedničkog. Dok je pripovjedač savršeno utjelovljenje građanskih vrijednosti, njegov brat nema ambicija, karijeru, ne privlače ga putovanja, obitelj, ni trajni ljubavni odnosi. Nekoliko tjedana nakon susreta, vijest o bratovu samoubojstvu potaknut će pripovjedača da pokuša pronaći odgovore na pitanja koja ga proganjaju i razbije šutnju kojom je obavijen svaki govor o samoubojicama.

Stilski heterogenim jezikom koji ležerno prelazi granicu znanstvene, povijesne i književne naracije, Bärfuss progovara o nekim od ključnih problema suvremenog društva: nasilju koje proizlazi iz odnosa prema radu, samoubojstvu, kolonizaciji, eksploataciji, te o procesu pisanja kao izvoru užitka i slobode kako za autora tako i za čitatelja, slobode koja se ne želi podrediti pravilima strukture, stila ni tržišne isplativosti. Iz ovih je razloga Koalasvakako jedan od zanimljivijih romana na suvremenoj književnoj sceni kao i značajan doprinos kritici kapitalističkoga društva, vješto ispisanoj kroz pripovijest o osobnoj tragediji.

Zoran Ferić: NA OSAMI BLIZU MORA (V.B.Z.)

Četiri godine nakon velikog uspjeha "Kalendara Maja" Zoran Ferić pojavljuje se s romanom koji ponajviše nastoji oko muško-ženskih relacija i peripetija. Ali za razliku od iscrpnog "Kalendara", Ferić ovdje ne ispisuje kompletne živote svojih likova, nego ih hvata u ključnim epizodama u kojima se ti životi formiraju ili prelamaju. Slika je fragmentarna, ali roman cjelovit i zaokružen. Ferićev književni dom i ovaj je put otok Rab (ali autor svoje likove slijedi i u Makueniju, Battle Creeku, Krakovu, Grazu, Zagrebu, Rijeci...) na kojem pratimo živote nekoliko lokalnih "galebova" i "malomišćanskih" cura od adolescencije nabrijane hormonima do onih umornih i rezigniranih trenutaka kad već počinjemo sumirati svoje živote. Luka, Boris, Gavran, Škembo, Lena i Alka glavni su protagonisti, s tim da se u njihove živote upleću i brojne "strankinje": Constanze, Gaby, Urlike, Dagmar, Marie... Ljubav, seks, mnoštvo smiješnih i prepoznatljivo ferićevskih grotesknih situacija, ali i tuga, melankolija i vječna borba sa životom koji nas uvijek nekako "zajebe", a sve ispisano majstorskim rukopisom jednog od najuvjerljivijih glasova hrvatske književnosti.

Dana Todorović: PARK LOGOVSKOJ (Geopoetika)

Park Logovskoj zasnovan je na kafkijanskoj i orvelovskoj atmosferi. Temeljno pisan, kao da mu je sricano svako slovo i riječ, zatvoren u taman i onespokojavajući svijet, roman postavlja vječita pitanja čovjekove sumnje i preobražaja. Zidan je na najboljim temeljima klasične i moderne ruske i anglosaksonske tradicije, ali i dalekoistočne misli. Djeluje kao neprobojni štit protiv čovjekovih svojstvenih demona. Iako mračan, on hrabro traga za ospokojavajućim svjetlom: svaka riječ mu je probrana stopa koja se probija kroz čitateljevu svijest. Rečenica ove knjige je kao bager koji pred sobom raščišćava sav jezički višak. Utabana staza djeluje kao siguran put u majstorsku književnost.

Vladislav Bajac

Dragan Markovina: POVIJEST PORAŽENIH (Jesenski i Turk)

Iako se u društvenom imaginariju već duže vrijeme, kad je riječ o historiografiji, barata tvrdnjom kako povijest pišu pobjednici, na primjeru hrvatskog društva mogli bismo otići i korak dalje. Ovdje, naime, pobjednici znatno više brišu nego što pišu povijest. Čitav koncept nacionalističke mitologije, koja se upražnjava u masovnim medijima i obrazovnom sustavu, kojom se želi opravdati aktualno stanje svijesti, počiva na ideološkim mitovima i poluistinama u kojima nema mjesta za one procese, pojedince i pokrete koji se s njima nisu slagali, aktivno su im se suprotstavili, da bi na kraju bili poraženi.

Ova je knjiga pokušaj da se navedenim procesima, pojedincima i pokretima ponudi pravo glasa u ovdašnjoj historiografiji i publicistici. I to iz dva razloga. Prvo, bez uvida u motive i djelovanja nekoga tko je stajao s druge strane, pored toga što iznevjeravamo matičnu historiografsku struku, ne možemo razumjeti povijesne procese. Drugo, temeljna je humanistička potreba da se i tim ljudima ponudi pravo glasa i na taj način im se prizna pravo građanstva.

Da nas isključivost nikamo nije dovela, to je valjda posve jasno. Tim više inzistiranje na državotvornoj mitologiji, koja se prema povijesnom nasljeđu i prema činjenicama odnosi s pozicija devetnaestostoljetnog nacionalnog romantizma, pored toga što djeluje potpuno anakrono, ukazuje na kompleks manje vrijednosti koje ovo društvo sustavno uzgaja tijekom proteklih četvrt stoljeća, bez naznaka da bi ga u skorije vrijeme moglo napustiti.

Joachim Sartorius: PRINČEVSKI OTOCI (Meandar Media)

Očaravajući izvještaj o opijenosti jednog pjesnika krajolikom, svjetlošću i ljudima tog

otočnog svijeta. Sartorius pali žarku želju u čovjeku da smjesta kupi kartu i krene prema ovim otocima.

Orhan Pamuk

Slavoljub Stanković:  PRVACI SVIJETA (Algoritam)

Prvaci svijeta! Slavoljuba Stankovića su roman, napisan kao prijenos uživo, koji se odvija tijekom finala košarkaških svjetskih prvenstava u kojima reprezentacija Jugoslavije, redom 1970., 1978. i 1990., a SR Jugoslavije 1998. godine, osvaja zlato! Tako napisan roman je, naravno, napet kao da ga je Hitchcock režirao. No, Stankoviću je taj košarkaški uspon na vrh svijeta samo povod za pogled prema dolje, na scene koje se događaju u društvenoj bazi, u njegovim pričama odreda oko tramvaja, ili preciznije oko kolapsa tramvajskog prometa i kolapsa organizacije generalno. Na scene iz svakodnevice koje uglavnom obilježava – diletantizam. Te scene se događaju, opet redom, u Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu pa Beogradu, i u svim tim glavnim gradovima audio kulisa je, tiho apokaliptičko, zujanje komaraca. Košarkaška brzina pripovijedanja, kratke rečenice i neočekivani driblinzi, genijalna proigravanja, prodori u podsvjesno, lokalizirani dijalozi i živopisni likovi, njihove drame koje znaju biti vrlo apsurdne, ali se gibaju prema (anti)klimaksu, čine ovaj roman štivom neviđene gustoće i nevjerojatnih interpretacijskih potencijala. Nemoguće je nabrojati o čemu sve Prvaci svijeta! govore. Temeljno, ovo je roman o igranju. U tom igranju se sudaraju igre života i igranje životima, od opijenosti igrom zaigraju se i one veće od života, dakle potencijalno smrtonosne. Srest ćete u Prvacima hrvatsku šutnju i ljubljanske proto-punkere, srpske zidare prekvalificirane u roštiljdžije, bosanske hajvane neobičnog smisla za humor. Vratit će nas ovaj roman u dane ponosa i slave, u noći poremećenih međuljudskih odnosa i strave, zakucat će nas komentarima lucidnim, rečenicama blesavim i duhovitim. Naravno, sve uz vodstvo egzaltiranih komentatora. Neka pati koga smeta – odličan je roman Prvaci svijeta!

Boris Dežulović: RAZGOVORI SA SMOJOM (Adamić)

Posljednji razgovor s najvećim kroničarom Splita i Dalmacije Miljenkom Smojom, iz pera jednog od vodećih hrvatskih novinara i pisaca Borisa Dežulovića, odvijao se prije točno 20 godina kod Smojina bungalova na supetarskoj Punti, na otoku Braču. "Bio je to, na koncu, razgovor o životu, a Smoje je o njemu znao sve. Bio je predani, multidisciplinarni istraživač života i najveći živući poznavatelj te neobične pojave. Za svih tih dugih ljetnih sjedeljki smrt je spomenuo samo dvaput: prvog dana, kad je pričao o svom prvom objavljenom novinskom tekstu – osmrtnici za njegovu pokojnu babu – i posljednjeg, kad smo o njoj razgovarali kao jednom od mogućih završetaka, s hrabrom pretpostavkom da možda ipak ima smrti nakon života. Na moje posljednje pitanje, što bi da se ponovo rodi, Smoje je jednostavno odgovorio kako posebnih prohtjeva nema, jer više od toga – da se dakle ponovo rodi – njemu ne treba, niti bi ikada tražio." (iz predgovora Borisa Dežulovića)

Andrea Matošević: SOCIJALIZAM S UDARNIČKIM LICEM. Etnografija radnog

pregalaštva (Institut za etnologiju i folkloristiku i Sveučilište Jurja Dobrile u Puli)

Socijalizam s udarničkim licem: etnografija radnog pregalaštva važan je doprinos promišljanju udarništva općenito, i posebno u kontekstu poslijeratne jugoslavenske obnove i izgradnje. Promatranjem i analizom resignacije toga fenomena 1970-ih, u domaćem, ali i poljskom i talijanskom kontekstu, a potom i u kontekstu hrvatske “tranzicije”, autor upozorava na mrežu faktora koji utječu na poziciju i značaj rada u “običnoj svakodnevici”, što ovu monografiju čini štivom koje će doprinijeti i promišljanju aktualnog akutnog stanja rada. 

dr. sc. Reana Senjković

Borivoj Radaković: ŠTO ĆE BITI S NAMA (V.B.Z.)

‘Što će biti s nama’ vrhunski je ispisan distopijski roman. Njegova glavna junakinja prebogata Lili, koja stanuje visoko u neboderu na Cvjetnom trgu Petra Preradovića ter bratstva i jedinstva, jednog dana ulazi u Krugama u zagrebačku podzemnu željeznicu da bi upoznala običan život. Pokreće se golemi sudar sa životima ljudi koji se bore za goli opstanak, a nešto kasnije na džamiju, koja je sagrađena u neposrednoj blizini njezinog nebodera, iz kanadera bude spuštena vodena bomba. Silovita promjena zahvaća grad. Lili upoznaje e-Rome, brojne manjince i manjinke, najrazličitije socijalne grupacije i preko njih pokušava spasiti Zagreb. Radaković slamnigovski razigrano vodi priču kroz jezične razlike svih tih grupacija, što romanu daje dodatnu čitljivost na višoj razini. Pred čitateljem je orkestracija stilskih i životnih bogatstava prve vrste.

Alojz Majetić

Jurij Viničuk:  TANGO SMRTI (Edicije Božičević)           

Glavni je lik Tanga smrti grad Lavov, nekad i sad. Pred čitateljem se on otvara kao na starinskoj slici ili fotografiji, kroz žive opise dnevnog i noćnog Lavova, Lavova kišovitog i za vedra vremena, tijekom radnih dana ili za blagdana. U romanu su prikazane sudbine četvorice mladića – Oresta, Jasa, Joska i Wolfa. Prijateljstvo između Ukrajinca, Poljaka, Židova i Nijemca bilo je uobičajeno u predratnom Lavovu, kad su na istom prostoru zajedno živjeli ljudi različitih narodnosti. Roman pripovijeda u kojoj će mjeri II. svjetski rat tu idilu razoriti, ali i kako ju je moguće probuditi u suvremenom Lavovu. Nesretno oženjeni profesor Jaroš, proučavatelj tajanstvenog arkanumskog pisma, čitatelja će voditi do razrješenja misterija oživljavanja prošlosti. 

Goran Marković: TRI PRIČE O SAMOUBICAMA (Arhipelag)  

Tri priče o samoubicama su prva knjiga priča Gorana Markovića (Beograd, 1946), redatelja filmova Specijalno vaspitanje, Nacionalna klasa, Majstori, majstori, Variola vera, Već viđeno, Sabirni centar, Tito i ja, Kordon, Turneja ili Falsifikator.
Priče Gorana Markovića počivaju na snažnom unutrašnjem konfliktu i napetosti. Marković pripovijeda zanimljivo i duhovito, ispunjavajući svoje priče uzbudljivom dramaturgijom. U sve tri priče Marković uobličava upečatljive glavne junake koji se u nekoj naročitoj situaciji suočavaju s trenutkom u kojem se rasipa sav njihov dotadašnji život. Prva priča u knjizi („Podgrejana sarma od prekjuče“) govori o plodnom piscu scenarija koji u jednom trenutku gubi moć pisanja iz čega nastaje sva njegova tragedija. U drugoj priči, „Susret sa himerom“, Marković pripovijeda o beogradskom zavodniku koji iznenada pada kao žrtva svoje osmišljene zavodničke tragedije postajući plijen vlastite lakomislenosti i jedne uporne i, kako je on vidi, prosječne žene. Treća i najduža priča u knjizi, „Druga smrt doktora Grujića“, pripovijeda o epidemiji „Variole vere“ u Beogradu i Srbiji 1972. godine.

Jurica Pavičić: ŽENA S DRUGOG KATA (Profil)

Možemo li, doista, kontrolirati svoje odluke i svoj život?

Bruna, mlada, ne pretjerano ambiciozna žena, zaljubi se u svojeg vršnjaka, pomorca Franu. Sretna veza kulminira brakom, a mladi par useljava se u zaseban kat kuće koju su uz velika odricanja podigli Franina majka i pokojni otac. Niti godinu dana kasnije Bruna je u zatvoru gdje služi višegodišnju kaznu zbog ubojstva svekrve. Žena s drugog kata anatomija je jednog zločina u kojem se splitski pisac i novinar dohvatio one vrste tragedije u kojoj tzv. obični ljudi postaju akteri crne kronike. U potrazi za odgovorima Pavičić ulazi duboko pod kožu svog lika te istražuje okolnosti i sitne pomake koji vode do ubojstva. Pritom naracija ovoga mračnog, napetog psihološkog romana istodobno rasvjetljava ne samo to kako je zločin učinjen nego i zašto. Pavičić kao ponajbolji kroničar, ali nimalo manje važno, i kritičar hrvatske stvarnosti u ovom se romanu osim individualnim sudbinama, bavi promjenama jednog tranzicijskog društva, prelamanju tih promjena preko mikrokozmosa obitelji, a idiličnim slikama Mediterana suprotstavlja slike okrutne sredine koja lako odbacuje i teško prašta.

Žena s drugog kata impresivan je roman važnog hrvatskog autora koji je kao malo tko drugi u stanju secirati sva proturječja društva u kojem živimo.

ŽIVE RAZGLEDNICE PULE: Ilustrirane epizode austrougarskoga grada  (Sa(n)jam knjige u Istri)

Ilustracije i animacija:Manuel Šumberac, Vibor Juhas   

Tekst: Miljenko Jergović

Grad tvrđava i vojarni, luka i tvornica bojnih brodova i podmornica, ali i suvremeni grad neobične arhitekture i građana, stambenih zgrada i vila, škola i mornaričkih institucija, radnika i časnika, grad talijanskog, njemačkog i hrvatskog jezika, kavana i hotela, kina i kabarea, kulture i zabave… – sve je to i mnogo, mnogo više od toga bila austrougarska Pula. Na antičkom, rimskom gradu nakon 18 stoljeća ponovno je niknula Pula, mornarički radosna i urbano zaigrana. Mladi ilustratori Manuel Šumberac i Vibor Juhas, uz povijesne i edukativne, kratke i poučne priče Miljenka Jergovića, kreirali su i proizveli, animirali i programirali, interaktivnu slikovnicu Žive razglednice Pule, virtualnu knjigu koja se gleda i čita u digitalnoj formi. Oživjele i rječite ilustracije pripovijedaju zaboravu otrgnute epizode iz Pule prije Velikoga rata, iz austrougarske glavne ratne luke, tadašnjega modernog i europskog grada. Veliki dio arhitektonskog, kulturno-povijesnog i vojnog nasljeđa tog vremena još je uvijek tu, među nama. U stvaranju interaktivne slikovnice sudjelovali su i učenici pulskih osnovnih škola, čija je znatiželja zadovoljena slikovitim pričama, u scenografiji i likovima izmišljenim u njihovom mediju: kompjuterskom igraonicom koja prati duh i atmosferu vremena u kojem je radnja smještena. Slikovito animirana i ispričana interaktivnica svojevrsni je vremeplov virtualnog vodiča, osebujnog admirala Grussa, Puležana koji zna brojne zanimljivosti, podatke i tajne zaboravljenoga grada.

Igor Duda: Danas kada postajem pionir. Djetinjstvo I ideologija  jugoslavenskog socijalizma (Srednja Europa i Sveučilište Jurja Dobrile u Puli)

Svi učenici prvoga razreda osnovne škole u socijalističkoj su Jugoslaviji primani u Savez pionira koji je razvijao privrženost domovini, Titu, Narodnooslobodilačkoj borbi i revoluciji, ispunjavao slobodno vrijeme sadržajima koji su poticali dječju igru i stvaralaštvo te širio ideju humanosti i opće ljudske vrijednosti. Oblikovanje idealnoga „lika pionira“ bilo je prvi korak u stvaranju novoga socijalističkog čovjeka kao „svestrane stvaralačke ličnosti“. Utemeljena na raznovrsnim povijesnim izvorima i literaturi, ova je knjiga prva znanstvena monografija o Savezu pionira Jugoslavije, njegovim ideološkim polazištima i djelovanju te njegovu mjestu u povijesti djetinjstva.

„Autor je djelom o djetinjstvu i ideologiji jugoslavenskog socijalizma otvorio novu perspektivu u proučavanju djelovanja pionirske organizacije u socijalističkoj Jugoslaviji. Knjiga zapravo otvara vječno pitanje utjecaja strukture moći putem obrazovnog procesa na razmišljanja mlađeg naraštaja koji još nije zaražen stajalištima starijih generacija i režima.“

Aleš Gabrič, Inštitut za novejšo zgodovino, Ljubljana

„U knjizi se na jednom mjestu sustavno donose temeljni podaci o djelovanju Saveza pionira te će stoga dobro poslužiti kao temeljno djelo za daljnja istraživanja. Konačno, iako se time izravno ne bavi, autor otvara pitanja o općoj povijesti djetinjstva i povijesti dokolice u socijalističkoj Jugoslaviji, utirući tako put novim istraživanjima.“

Snježana Koren, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu