Ivana Dragičević
Ivana Dragičević rođena je 1975. u Zagrebu, gdje je još za studija na Filozofskom fakultetu tražila prolaze u spisateljske prakse, sudjelujući u pokretanju studentskog lista, a potom se pridruživši skupini mladih autora koji su u Matičinu Vijencu prepoznali prostor za vlastitu participaciju. Matičin institucijski ambijent u to je doba poticao forme neovisne scene, a i naraštajno je kroz Vijenac emancipiran podlistak Homo Volans. Dragičević je pristup javnoj sferi iz takva, akademskim alatima poduprtog publicističkoga kruga zadržala kao trajnu potrebu za stručnom sigurnošću, osobnom artikulacijom problema i sviješću da dnevna slika zbilje nije tek građa za medijske projekcije nego i oblik života s kojim su reporter i komentator u stalnoj interakciji. Premda je ubrzo angažirana upravo u institucijskom okviru, i to s produkcijskom osnovom koja tekst komponira a ne redigira – nacionalnom javnom televizijskom servisu – nije prestala tražiti stručnu osnovu: alumna je Akademije za politički razvoj, Fondacije Reuters, ARD-ZDF Medijske akademije, Akademije Ujedinjenih naroda, Moskovske škole političkih znanosti te IVLP programa State Departmenta. Krećući se kao reporter svijetom, i u društvenoj zbilji postaje zapažena po načinu kako govori o nepoznatom i kako razgovara, s jedne strane s onima koji se odozgo trude zamagliti i mutirati poruke, a s druge s onima koji odozdo sve više imaju problema s artikulacijom izlaza iz vlastite krize, pa i kada ta kriza nije dramatična. Ta ju je unutrašnja pokretljivost dovela do u nas rijetke autorske geste da se našu malu pozornicu osvijetli izvana kao svijet a ne kolateralni rub, kao priču u kojoj ima smisla pozvati se na obranu dostojanstva, ali i mogućnosti. U knjizi o Nejednakima ne govori o porazu, u njoj doista poentira tezom švicarskog tvorničara satova da je uspješan poduzetnik zato što je – umjetnik.