Orhan Pamuk
Orhan Pamuk je iz Istanbula, a kao najistaknutiji i u svijetu najčitaniji suvremeni turski pisac – djela su mu prevedena na više od šezdeset jezika – proslavljen je i Nobelovom nagradom za književnost. Odrastao je u imućnoj prozapadnjačkoj obitelji; studirao je doma i u Americi. Bavio se slikarstvom, a pisati je počeo 1970-ih. Prvijenac Dževdet-beg i njegovi sinovi pripovijest je o trima naraštajima dobrostojeće turske obitelji koja živi u njegovoj zavičajnoj četvrti Nişantaşı, o turskoj prošlosti i sadašnjosti, složenosti utjecaja i prožimanja Istoka i Zapada, te o sukobu tradicionalnoga i modernoga u turskom društvu, što će mu i u kasnijim romanima ostati prevladavajućim temama. U Tihoj kući priča o obiteljskome okupljanju uoči državnoga udara, a prvi je veći uspjeh postigao povijesnim romanom Bijeli zamak. U Turskoj je osobitu popularnost stekao romanom Crna knjiga, o osobnome i kolektivnome identitetu, ali prije svega o naravi i nužnosti pripovijedanja, dok je čitanost u svijetu zadobio romanom Zovem se Crvena, u kojem se govori o tajanstvenome Orijentu, orijentalnome poimanju svijeta, o islamskoj kulturi, umjetnosti i civilizaciji, te o dodirima s europskom renesansnom kulturom. U romanu Snijeg, riječ je o turskome pjesniku koji se, nakon izgnanstva u Njemačkoj, vraća kao novinar u Tursku, da bi tri dana proveo u Karsu, siromašnome gradiću na tursko-armenskoj granici, svjedočeći o podijeljenoj domovini. U opsežnom romanu Muzej nevinosti, pripovijesti o ljubavi i (ne)zaboravu, s mnoštvom intertekstualnih motiva, protagonist Kemal, nesretno zaljubljen u svoju rođakinju, sakuplja predmete iz njezine blizine. U Istanbulu je 2012. Pamuk otvorio stvarni muzej po uzoru na onaj iz romana. Posebnom se drži „priča o životu Mevluta Karataša, prodavača boze, o njegovim doživljajima, maštanjima i prijateljima te slika istanbulskog života između 1969. i 2012. godine viđena očima mnogih likova“, naslovljena Čudno je u mojoj glavi, koja je istodobno vješto vođeni ljubavni, povijesni i veliki društveni roman. Objavio je i zbirke odabranih eseja, članaka, kritika, reportaža, putopisa i poetičkih razmišljanja. Istaknuti je borac za ljudska prava i demokratizaciju; zbog liberalnih nazora često je izložen osudi i prijetnjama konzervativnih krugova u Turskoj. Glavna su mu djela prevedena na hrvatski. (prema Hrvatskoj enciklopediji)
(Fotografija © Hakan Ezilmez)