Rajko Grlić
Rajko Grlić rođen je 1947. u Zagrebu, u obitelji intelektualaca – roditelji su mu bili pisci, majka je pisala za novine, a otac, sveučilišni profesor estetike, pisao je filozofske rasprave. Prije nego što je kao dvadesetogodišnjak otišao u Prag, gdje će na prestižnoj filmskoj akademiji steći redateljsko zvanje, i sam se u relevantnim zagrebačkim časopisima (Telegram, Razlog) javljao književnim prilozima, kratkim pričama i stihovima. Središnji dio njegove iznimne filmske karijere omeđen je dvama prijelomnim povijesnim događajima: sovjetskom okupacijom Čehoslovačke, kada se kao član studentskog štrajkaškog odbora suočava sa slomom političkih ideala, te ratnim raspadom jugoslavenske federacije, s drastičnim posljedicama za razumijevanje vlastitog položaja, ali i svijeta kojim se kreativno bavi. Premda školovani redatelj, dapače potvrđeni profesor te struke, Grlić je integralni filmski autor, producent i dosljedno svom literarnom genu scenarist, koji će i prije nego u Anti Tomiću otkrije drugu scenarističku ruku, gledatelja pridobiti čitkošću i atmosferom svojih dramaturški jednostavnih a psihološki zahtjevnih filmskih priča, od kojih se one o raljama života i kako se samo jednom ljubi pamte i u replikama. Premda će sam reći da se među mnogim važnim nagradama rado sjeća one prve ozbiljne, i to za kratki film, kada bi se raspored njegovih dosega stavilo u kulturni kontekst, među priznanjima bi opet prevladalo ono izvan temeljnog niza: The Best World Multi-media, nagrada za najbolji multimedijalni projekt 1998. u New Yorku za Kako snimiti vlastiti film, Interaktivna filmska škola, za koji je sam napisao scenarij, režirao ga i producirao. Taj je projekt, koji se do danas smatra nenadmašenim u svojoj kategoriji, ostvario kao pedesetogodišnjak. Prelazeći u američku filmsku dimenziju, Grlić nije ni izgubio ni zapustio manire sudionika glavnog programa u Cannesu koji dolazi s europskog ruba, lika i naratora Neispričanih priča.
(Fotografija © Darije Petković)