PREDRAG SPASOJEVIĆ: Intime građanina P.S.
PREDRAG SPASOJEVIĆ (Čapljina, 1959. - Pula, 2010.) bio je jedan od najpoznatijih pulskih kreativaca. Diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Šuteja, a najpoznatiji je bio kao grafički dizajner i oblikovatelj vizualnog identiteta za mnoge kulturne manifestacije, festivale, turističke zajednice, institucije, privatne naručitelje... Za svoj je rad primio više nagrada, samostalno je izlagao u cijeloj regiji, a u okviru skupnih izložbi njegovi su radovi izlagani i u Meksiku i Kyotu. Na Sajmu ćemo, u sklopu glavnog programa Intime, otvoriti izložbu njegovih ranih, erotskih radova, te ih povezati s apstraktnim osjetnim formama koje ćemo u kasnijim fazama nalaziti u njegovim grafikama i dizajnerskim uradcima.
Izložba Intime građanina P.S., popratni program 23. Sa(n)jam knjige u Istri, svojom se središnjom tematikom - erotskim crtežima - kao izdanak nadovezuje na projekt Koordinacije muzeja Istre „Gajba i tić: Pokriveno i raskrito u seksualnosti Istre“ postavljenoj u muzejsko-galerijskom prostoru Arheološkog muzeja Istre Sveta Srca.
SAFET ZEC: Kuća
SAFET ZEC (Rogatica, 1943.) - bosanskohercegovački je slikar i grafičar, jedan od predstavnika poetskog realizma. Diplomirao je na beogradskom Fakultetu likovnih umjetnosti, gdje je završio i postdiplomski studij. Nakon života u Beogradu, rat ga zatiče u Sarajevu, te odlazi u Italiju početkom devedesetih. Priredio je brojne samostalne izložbe u regiji i inozemstvu, dobitnik je mnogih nagrada, a 2007. dodijeljen mu je Orden za umjetnost i književnost Republike Francuske, te je proglašen je vitezom umjetnosti. Živi na relaciji između Venecije, Sarajeva i Počitelja. Na Sajam dolazi s izložbom Kuća, a evo što je ovim povodom o njemu napisao Miljenko Jergović:
''Vrijedilo bi, kada bi bilo volje i vremena, sastavljati priručnike za gledanje crteža, grafika i slika Safeta Zeca. Za gledanje izvan folklornog, sentimentalnog i dekorativnog ključa. Između ostaloga, i kroz priču o svijetu koji se našao između poetike kamena i poetike ćerpiča, između vječnosti i prolaznosti. Kamen će uvijek ostati kamen, a ti si, kao i onaj ćerpič, samo prah, i u prah ćeš se pretvoriti. Zec je, između ostaloga, i slikar ljudi kojima se tako u rodnim listovima i ličnim kartama udesilo da budu dionici i jednoga i drugog identiteta, i kamena, i ćerpiča. Može li se tako? Ako i ne može, mora se. Pula je dobro mjesto za ove slike. Zidovi ovoga grada su, kao i zidovi Počitelja, kao i zidovi cijeloga našeg Mediterana, palimpsesti sudbina. Koliko li je ljudi moralo biti protjerano, e da bi kameni pragovi pulskih vila bili tako uglačani i zaobljeni kao golo ljudsko stopalo? O tome bi danas da govore ove slike.''
