U srijedu je u programu Istra ispod kore Milorad Stojević, znanstvenik i profesor stare hrvatske književnosti na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, ali i pjesnik s bogatim opusom, predstavio svoju knjigu Histria Mobilissima. Histria se sastoji od ogleda i članaka o sedmorici hrvatskih književnika iz Istre: Rikardu Kataliniću Jeretovu, Viktoru Caru Eminu, Mati Baloti, Dragu Gervaisu, Zvani Črnji i Milanu Rakovcu, a u izbor je uključio i samog urednika knjige koji je bio prisutan na predstavljanju, Borisa Biletića.

- Ako postoji regionalna, postoji li onda i metropolska književnost?, zapitao se Boris Biletić negdje na početku. Bio je to uvod u raspravu o odnosu književnosti takozvane periferije i metropole. – Nitko ne može reći da Danuncijada Viktora Cara Emina nije važna knjiga, iako je objavljena prije 70 godina, kazao je Biletić.

Voditelj programa Aljoša Pužar predstavio je Milorada Stojevića kao jednog od naših najboljih živućih pjesnika, naročito neoavagarde, a i ozbiljnog znanstvenika, što znači je njegov tekst ozbiljan, ali pristup gotovo pjesnički, u kojem se fusnota lako pretvara u tekst, tekst u fusnotu.

- Problem povijesti hrvatske književnosti je taj što je ista napravljena pozitivistički, a pristupi su izvanliterarni, rekao je Milorad Stojević. Nadodao je kako je glavni problem taj što je, do Zvane Črnje, cijela književnost u Istri na hrvatskom jeziku preporodna, posebice imajući u vidu da se radi o zakašnjelom preporodu. Zvane Črnja je bio taj koji je potaknuo pitanje položaja istarske književnosti u Hrvatskoj, a Stojević smatra da je apsurdno da se književnost iz, recimo, Istre ili Zagorja, koja nastaje izvan metropole, smatra provincijalnom, iako to nitko to nije mislio o Kovaču koji je bio iz Trebinja, ili Ranku Marinkoviću koji je rođen na Visu. 

- Po čemu je Ivan Raos metropolski pisac? S druge strane, onda je i Faulkner provincijalni pisac. Evo, nedavno je jedan briljantan pisac, moj kolega Kristian Novak, izdao dva sjajna romana, i već su krenuli komentari kako su to sjajni prinosi međimurskoj književnosti i kako je on međimurski pisac jer djelomično piše na dijalektu. Nitko ne gleda estetske učine i pomake kojima nas je zadužio, recimo, Milan Rakovac, komentirao je Stojević.