Slikar i grafičar, bosanskohercegovački, ali i svjetski umjetnik Safet Zec bio je u četvrtak gost Doručka s autorom. Aljoša Pužar u uvodnom je govoru rekao da je istraživao ime Safet, koje na arapskom ima značenje dobar, odnosno najbolji dio, a u drugom značenju je ponajbolji, dobar, čist i nenametljiv.

- Kažu da ste vi predvodnik poetskog realizma u bosanskohercegovačkom i južnoslavenskom slikarstvu svoga naraštaja. Je li Vam tegobna ta „naljepnica“ jer ste radili i druge stvari, ne samo poetski realizam?, pitao je Pužar.

Safet Zec odgovorio je da je bio posvećen toj vrsti realizma 15 do 20 godina. Nosio je taj izričaj u sebi, rekao je, vraćajući se svom mladenaštvu. Govorio je o svom studiranju u Sarajevu, ističući da je mnogo vježbao i pomalo kroz školovanje određivao samoga sebe. Kasnije je završio i Akademiju u Beogradu, gdje je u početku doživio neuspjeh jer je bio vraćen s prijemnog ispita, no kasnije se opet vratio i bio primljen. Neko vrijeme, rekao je, okrenuo se naivnom slikarstvu, slikajući vrtove, drveće i krošnje.

- Ratom na ovim prostorima, bijegom, napuštanjem, vratio sam se Safetu kojem sam šezdesetih ostavio kao prtljagu, kofer. Ovaj luk u životu mi je vrlo važan jer sam sebe učinio takvim kakvim jesam, najbolje što znam i mogu, rekao je.

Pužar ga je pitao i o Rogatici, njegovom rodnom mjestu, tridesetak kilometara od Sarajeva, otkud se već kao novorođenče zatekao u zbjegu, pa se kroz njegovo stvaralaštvo javlja motiv bijega i povratka. Život mu je prolazio na relaciji Sarajevo – Beograd – Venecija – Pariz –  Počitelj, a bosanske novine o njemu pišu i kao o „bosanskom Michelangelu“. Je li ponosan na samoga sebe zbog postignuća, pitao je Pužar.

- Nisam sretan zbog toga što me proizvelo i što mi se to dogodilo, komentirao je Zec. Nakon ratnih trauma devedesetih, u umjetnosti opet počinje pronalaziti ljepotu.

- Moja svakodnevna sreća je kontakt s materijom. Kad sam 1992. došao u Udine, osjetivši besmisao svega, shvatio sam koliko je umjetnost nemoćna. No, tada pokušavate prenijeti neku poruku, umjetničko djelo mora imati taj jezik, dramaturgiju, majstorstvo, to su sve komponente koje ga čine, rekao je. Također, istaknuo je, boli ga ljudska potreba za uništavanjem.

- Ako ne možete popraviti, nemojte rušiti, poručio je Safet Zec.