San Voje Radoičića naziv je programa osmišljenog kao hommage umjetniku Voji Radoičiću (1930.-2017.). Uz moderatoricu Paolu Orlić sudjelovali su Tonko Maroević i Jerica Ziherl, autori pratećih tekstova u monografiji San, koja sadrži oko 500 fotografija Radoičićevih radova, Dragan Ogurlić u ime izdavača, Naklade Val i Slavica Ćurković, direktorica Monte Librića, za koji je Radoičić izradio plakat.

Na 264 stranice monografije nalazi se sažeti opus Voje Radoičića, koji je ipak i sam bio dočekao njeno predstavljanje u lipnju u Rijeci. U njoj se nalaze i njegove bilješke i primjedbe koje je davao tijekom nastajanja ove knjige. Monografija je specifična jer je Radoičić, iako već narušenoga zdravlja, tijekom njenog nastajanja, želio intervenirati na gotovo svakoj stranici pa je u njoj ostavio svoj trag. Na promociji monografije u Gradskoj vijećnici u Rijeci Radoičić je doživio ovacije okupljene publike, rekao je Ogurlić.

- Drago mi je da je doživio trenutak da vidi monografiju jer ona je njegova od prve do zadnje stranice, rekao je Ogurlić dodajući da je i ime monografije bila njegova želja. Predložio je da bi Rijeka, kako bi mu se odužila, trebala otvoriti „Vojinu kuću“, što su već prihvatili mnogi Riječani.  Monografiju je predstavio i Maroević, čiji je Radoičić bio dugogodišnji prijatelj i kolega.

- Veselio se životu, ovo je evokacija života koji se produžuje kroz djelo. To je osjećanje svijeta, otvorenost prema svijetu, komentirao je Maroević dodajući da, iako nije bio akademski umjetnik, Radoičić je bio svestran, studirao je pomorstvo i bavio se ekonomijom pa je umjetnost došla kao rezultat te njegove otvorenosti. Djelovao je u Rijeci, gdje je živio, i u Beču pa je u svom radu spojio Mediteran i Srednju Europu. Ziherl je istaknula da je njena dugotrajna suradnja s Radoičićem započela izložbom, a kasnije s vremenom, prerasla je i u monografiju.

Slavica Ćurković u svom emotivnom govoru rekla je da je njena suradnja s Vojom Radoičićem započela 2009. godine, nakon što je preuzela sajam dječje knjige Monte Librić, te ga je zamolila da izradi plakat za ovu manifestaciju jer joj se sviđao njegov kolorizam i duhovitost, što je on rado prihvatio.

- S velikim veseljem prihvatio je ideju, volio je raditi za djecu. Ta veličina me privukla, kao i njegova jednostavnost, a imao je i rijetko viđenu mladenačku energiju, rekla je Ćurković. Njihovo prijateljstvo potrajalo je i kasnije jer su joj često poštom stizali njegovi radovi koje je sačuvala kako uspomenu na ovog velikog umjetnika.