Velik interes sajamske publike izazvao je dolazak glumca i autora svjetske karijere Rade Šerbedžije, koji je u utorak promovirao svoj intimni dnevnik Poslije kiše, te dan kasnije sudjelovao na Doručku s autorom.

Pred punim Crvenim salonom, s Danielom Rafaelićem razgovarao je, osim o knjizi, iz koje je i pročitao nekoliko ulomaka, o svojoj ljubavi prema pisanju i književnosti.

- Zašto sam počeo pisati? Ljubav prema pisanju traje još od školskih dana, jednostavno sam volio pisati, a bio sam sretnik što sam imao izvrsnog profesora u srednjoj školi s kojim sam se intenzivno družio, jer smo se jednostavno našli, i on me poticao na pisanje usmjeravajući me. Družili smo se i u kasnim večernjim satima uz poeziju, i tada sam poželio baviti se književnošću, rekao je Šerbedžija. Prisjetio se i prijateljevanja s Miroslavom Krležom, Arsenom Dedićem te Johnnyjem Štulićem i neuspješnog pokušaja da ga nagovori na nastup na koncertu teatra Ulysses na Brijunima. Iako je snimio dvjestotinjak filmova, pogledao ih je tek pedesetak, rekao je Šerbedžija, te istaknuo da ne voli glumiti zvijezdu.

- Svi mi trebamo imati odnos prema stvarnosti, ponašati se ljudski, ja se primjerice družim s ribarima, ne pravim se zvijezdom, u Istri imam kuću, tu imam i kazalište, volim ribariti, druženje s običnim ljudima, jednostavne stvari, to je život, rekao je. Priželjkivao je, među ostalim, ulogu u Čehovljevom Ujaku Vanji, rekao je. Knjige je napisao da objasni stvari koje su mu se dogodile, objasnio je, jer „sve će to oprati kiša, pa se i zato moja knjiga zove Poslije kiše“.

Na iznimno dobro posjećenom Doručku s autorom u srijedu, 6. prosinca, Šerbedžija je razgovarao s voditeljem Aljošom Pužarom, između ostalog, i o svojim iskustvima s poslijediplomskog studija Gluma, mediji, kultura, koji vodi u Rijeci, gdje živi sedam godina. Primijetio je da mnogi mladi studenti koje podučava, iako su fantastična generacija, ima problema s govorom.

- Prema onome što zapažam već dug niz godina, gledajući naše predstave u Hrvatskoj, mladi katastrofalno govore. Djeca danas općenito katastrofalno govore, ne samo ona koja dolaze na glumačke akademije, nego se kod nas uopće slabo govori. Ti akcenti lete, zuje. Radije bih volio da nam je problem neprirodan glumački, povišen govor, nego ovo što imamo sad, rekao je Šerbedžija. U knjizi Poslije kiše pak riječ je o njegovim holivudskim godinama, američkoj filmskoj industriji i svjetskim zvijezdama te o povratku u Hrvatsku.

- Nije film samo umjetnost, film je, doslovno, slika, pa može i treba biti i zabava. Može onda biti akcijski, pa gledaš akciju, može biti glup, pa gledaš gluposti i smiješ se, a može biti i skroz umjetnički, kakvi su filmovi Ingmara Bergmana ili Stanleyja Kubricka, ako govorimo o Hollywoodu. Ja sam film uvijek doživljavao tako, kao svašta, i igrao sam svašta, osim u limunadama, rekao je Šerbedžija. Dodao je da često ima i tremu, osobito za kazališne uloge.

Govorio je i o kazalištu Ulysses koje je pokrenuo s prerano preminulim Borislavom Vujčićem na Brijunima te ga vodi već 17 godina, a posjetile su ga mnoge svjetske zvijezde poput Angeline Jolie, Vanesse Redgrave, Ralpha Fiennesa...  

- Htjeli smo u Hrvatskoj napraviti međunarodni teatar jer Hrvatska to zaslužuje svojom poviješću, snagom, talentom i ljepotom, rekao je Šerbedžija. Na pitanje Aljoše Pužara osjeća li se nježnim čovjekom, rekao je da smatra da su svi u svojoj biti takvi, a „svi smo djeca i trebamo takvi ostati jer vrijeme brzo prolazi.“