Jezikoslovne teme bile su okosnica razgovora akademika, umirovljenog  sveučilišnog profesora i predsjednika Matice hrvatske Stjepana Damjanovića s Aljošom Pužarom na Doručku s autorom. Damjanović je, nakon djetinjstva u Slavoniji, upisao Filozofski fakultet u Zagrebu gdje je diplomirao ruski jezik te južnoslavenske jezike i književnost, a kasnije je i predavao na tom fakultetu.

Budući da je u lingvistici potrebna preciznost kao i u matematici, koja mu je bila jedan od interesa, rekao je Damjanović, zainteresirali su ga jezikoslovni kolegiji, a okušao se i kao pjesnik.

U srednjem vijeku, kada se neka kultura predstavljala svijetu, predstavljala se novim pismom, rekao je Damjanović. Govoreći o Bašćanskoj ploči, naveo da su glagoljični natpisi iz Istre, poput Plominskog natpisa, još stariji, iako je Baščanska ploča poznatija. Dotaknuvši se pak pitanja neologizama, rekao je da nije jezični purist, no smeta mu prečesto korištenje anglizama.

Odgovarajući na Pužarovo pitanje o optimizmu, rekao je da je umjereni optimist i da ne treba stalno „širiti crnilo“, završivši razgovor mišlju: „Poštujmo drugoga, volimo svoje“.