Dvojica hercegovačkih pjesnika, Almin Kaplan i Marko Tomaš, predstavili su se u srijedu u sklopu programa Hercegovina čita: Pjesnici, svojim knjigama Mostarska zbirka (V.B.Z.) te Regata papirnatih brodova (Naklada Jesenski i Turk).

Moderator programa, pisac i novinar Emir Imamović Pirke istaknuo je da obojica autora imaju sličnu estetiku i melankolični hercegovački pogled na svijet.

- Da netko njih dvojicu zna samo po pjesmama, razmišljao bi o samoubojstvu. Sve to odraz je stvarnosti u kojoj kreiraju, rekao je Pirke. Istaknuo je da je Marko Tomaš prije dvadesetak godina sa skupinom prijatelja u Mostaru pokrenuo časopis Kolaps s pripadajućom bibliotekom.

- Govorim o prvim postratnim godinama u Mostaru, bit će teško opet skupiti ljude koji imaju 20 godina i rade Kolaps, komentirao je Pirke.

- Marko je stariji od mene. Kolaps sam čitao naknadno, njegov značaj bio je da se dogodio u Mostaru. Nisam bio aktivni čitatelj, ali me ta priča ohrabrila i sam sam pokrenuo književni časopis, rekao je Kaplan. „Ljudi koji su pokrenuli Kolaps raselili su se, a ja se potucam po sajmovima i književnim festivalima'', naveo je pak Tomaš.

Kaplan je pak rekao da nikad, ni po kojoj osnovi, nije osjećao pripadnost prema gradu, ulici ni nogometnom timu.

- Nemam hrabrosti ni za odlazak u drugi jezik, to mi je zastrašujuće jer se bavim pisanjem. No, u Mostaru i Bosni i Hercegovini je sve teže živjeti pa se i meni upalio alarm za odlaskom, rekao je. Govoreći o Tomaševoj poeziji naveo je da, iako on piše i kolumne, prije svega je pjesnik, koji doživi svoju poeziju prije nego što je napiše te „ako mu život ne namjesti, on traži iskustvo, kao jastučić u koji se zadijevaju igle u njega se zadijeva tuga“.

Kaplan je istaknuo da je dobio nagradu Mak Dizdar za neobjavljeni rukopis i tako je s margine ušao u poeziju. Rekao je i da mu je upravo objavljen novi roman Trganje, proza sjećanja na nekoliko godina predratnog djetinjstva, nadograđena fikcijom.

- Sve manje sam optimist vezano uz Mostar, ne vidim da će u Bosni i Hercegovini i Mostaru biti bolje, trenutno ne osjećam tako, zaključio je Kaplan.  

Marko Tomaš je pak rekao da je njegov odnos prema tom gradu dinamičan.

- Grad je ideja, kao jedna od najvećih ideja, poput slobode, ljubavi i svega ostaloga što su ljudi zakuhali u svojoj povijesti. Moja ideja o gradu i ono što se u njemu zaista događa u potpunom su sukobu. Međutim, pokušavam živjeti i ponašati se u skladu s vlastitim mislima i vlastitom idejom, bez želje da se uopće prilagodim onome što se događa na terenu i što je najlakše prihvatiti kao stvarnost. Stvarnost neprestano izmaštavam i imam dojam da nekad taj grad branim više nego neki ljudi koji su se uprli da ga brane puškama, zato što branim ideju o njemu kao najboljoj mogućoj stvari koja bi mogla postojati, rekao je.

Oba su autora pročitala nekoliko svojih stihova, a Tomaš je, među ostalim, pročitao svoju poznatu pjesmu Pismo Venjički.