Pula - Dom hrvatskih branitelja, od 1. do 10.12.2017.

  • Program

Od dječaka iz Premanture do novinarske veličine

U nedjelju je u programu Istra ispod kore Maroje Mihovilović, novinar, publicist i jedan od začetnika Globusa, predstavio svoju knjigu Mi djeca Solferina. Fascinantna je to obiteljska kronika u kojoj se isprepliću sudbine članova obitelji s različitih dijelova svijeta, no Maroje Mihovilović i povjesničar Andrej Bader odlučili su s fokusirati na život velikog novinara Ive Mihovilovića, Marojevog oca, koji je bio rodom iz Premanture.

- U Premanturi je 1818. osnovana jedna od prvih austrijskih škola u Istri na hrvatskom jeziku. Bila je to baza kulturnog hrvatskog narodnog preporoda, preporoda kulturne svijesti. Znakovito je da je prezime osnivača te škole, velečasnog Mikule, bilo Mihovilović, kazao je Bader, govoreći o stogodišnjoj tradiciji djelovanja obitelji Mihovilović prije rođenja Ive Mihovilovića.

Maroje Mihovilović se u multimedijalnoj prezentaciji osvrnuo na dramatičnih osam mjeseci života svoga oca od prosinca 1944. do kolovoza 1945. tijekom kojih je završio u ustaškom zatvoru, ali i skoro stradao na Bleiburgu. Mihovilović je bio talentirani mladić koji je već s 18 godina bio urednik tjednika Istarska riječ u Trstu, kojeg je napustio 1928. zbog opasnosti od uhićenja. Godine 1931. u Zagrebu preuzima uređivanje lista Istra čija je pozicija bila otvoreno antifašistička, a suradnici su mu bili, mnogi Medulinci, ali i Mate Balota. U Zagrebu je Ive Mihovilović brzo napredovao od suradnika lista Novosti do glavnog urednika, a kasnije i direktora, družio se s mnogim poznatim ličnostima - primjerice, Marija Crnobori, glumica i partnerica Ivana Gorana Kovačića, mu je bila dobra prijateljica - no cijena uspjeha i principijelnosti bili su politički progon i neizvjesnost.

- Bio je blag i dobar čovjek, a mi u obitelji smo znali da je nešto dramatično doživljavao samo po jednoj stvari: noćnim morama, zbog kojih bi znao usred noći vikati u strahu, pa bi ga moja mama budila. Vikao bi ''Rigorozi, rigorozi'', odnosno strogi ljudi. To su bile njegove reakcije na ono što je prošao u zatvorima gdje su ga tukli i mučili.

Srećom, zalaganjem brojnih prijatelja iz Istre, Ive Mihovilović preživio je sve opasnosti iz Drugog svjetskog rata, te doživio duboku starost.