Među ljudima smrdi, ali je toplo. Ili je obratno: među ljudima je toplo, ali smrdi? Krležina dijagnoza otišla je korak dalje u djelu Radomira Konstantinovića, jednog od velikih srpskih intelektualaca druge polovice 20. stoljeća. Konstantinović je bio individualac koji je smatrao da mentalitet palanke - ni sela niti grada, mentalno mjesto zagušljive tradicionalnosti i plemenske zatvorenosti - sputava pojedinca u njegovom razvoju i rađa nacionalizam, a dosljedno je taj stav primijenio u svojoj Filozofiji palanke (1969.). Radivoj Cvetićanin, autor opsežne Konstantinovićeve biografije Konstantinović. Hronika (800 stranica!) i njegov osobni prijatelj, gotovo je pet godina proveo pišući o ovom autoru koje je zadužio Srbiju, ali i stekao brojne neprijatelje, živeći u bučnoj samoći. Cvetićanin, novinar, urednik i nekadašnji srpski veleposlanik u Hrvatskoj, nije se ograničio samo na domete Filozofije, već se pozabavio cjelokupnim opusom i životnim izborima člana Beogradskog kruga, grupe neovisnih intelektualaca osnovane početkom devedesetih, koji su se usprotivili ratu i miloševićevskoj politici.