Poseban program: Francuska / frankofona književnost
Francuski fenomen „rentrée littéraire” – francuska književna jesen – označava početak književne sezone kada od kolovoza do studenoga izdavači u Francuskoj objavljuju nova izdanja. U tom se periodu objavi impozantan broj od 700-tinjak novih knjiga, od kojih najveći dio čini lijepa književnost.
U toj golemoj produkciji posebno mjesto zauzimaju naslovi „domaćih” autora, ali i cijeli niz pisaca i spisateljica koji objavljuju u Francuskoj i na francuskom premda izvorno potječu iz nekih drugih zemalja i kulturnih krugova a čija se djela obično svrstavaju u odrednicu frankofone književnosti. To je slučaj i danas svjetski priznatih autora kao što su Henri Michaux i Amélie Notomb, Assia Djebar, Tahar Ben Jelloun, Samuel Beckett, da nabrojimo samo neke, koji su, svatko iz svojih specifičnih razloga, u Francuskoj pronašli siguran teren (ponekad i utočište), publiku koja im je sklona i izdavače zainteresirane za objavljivanje njihovih djela.
Decenijama stara debata o suvremenoj francuskoj književnosti, koja je pojmovno u svoj korpus uključivala i tzv. frankofonu književnost, onu koja nastaje na francuskome jeziku no izvan granica Francuske, ukazala nam je, posebno kroz perspektivu postkolonijalnih studija, da je francuska književnost zapravo tek dio frankofone književnosti koja je danas pak nekim teoretičarima i piscima preuzak okvir, posebno kada je riječ o književnosti francuskih prekomorskih zemalja i nekadašnjih francuskih kolonija gdje nastaje vrlo snažna i osebujna književnost koja u Hrvatskoj nije dovoljno poznata. Otvoreno je pitanje – zašto?
Stoga ovogodišnji Sajam predstavljanjem suvremenih frankofonih glasova hrvatskoj publici i izdavačima želi približiti autore čija djela progovaraju i o temama koje su na Sajmu trajno prisutne i nezaobilazne u aktualnom političkom i književno-umjetničkom kontekstu: kolonijalizam i postkolonijalizam, odnos prema drugima, pitanja centra i periferije, moći, migracija i sl. U tom smislu, u godini 190. obljetnice Goetheova pojma „svjetske književnosti”, moguće je termin sagledati iz nove perspektive i odgovoriti na pitanje što ona zapravo jest? Tako na primjeru itekako prijepornih odrednica francuske i frankofone književnosti možemo razgovarati o pojmu svjetske književnosti pisane na jednome jeziku. Odnosno u ovom slučaju, deset godina nakon manifesta „Za svjetsku književnost na francuskome jeziku” koji je u svibnju 2007. potpisalo 44 pisaca i spisateljica ukazujući na nedostatnost pojma frankofone književnosti – budući da se njime ne mogu obuhvatiti sve povijesne, dijakronijske i sinkronijske, sadržajne i jezične pluralnosti književnosti koja je nastajala i nastaje na francuskome jeziku, možemo se zajedno s autorima zapitati što nam danas pisci na francuskome jeziku govore o globaliziranome svijetu hibridnih identiteta, kako oni progovaraju o različitim iskustvima bivanja u tom diversificiranom svijetu, kako književnost stvara nove moguće svjetove i zbilje te šire: što nam danas znači književnost, kako učimo i govorimo o njoj, kao i još jednom postaviti važno pitanje o uvjetima njezine produkcije, distribucije i valorizacije unutar onoga što i danas, bez obzira na različite pokušaje pojmovnih distinkcija, i dalje najčešće funkcionira u okvirima književnog polja „centra”?
Suvremena francuska književnost 21. stoljeća naslanja se na brojne formalne inovacije kojima je francuska književnost, posebno ona 20. stoljeća, trajno obilježila svjetsku književnost, stvorivši i danas važne književne, umjetničke i filozofske pravce kao što su nadrealizam, avangarda, novi roman, teatar apsurda, egzistencijalizam, poststrukturalizam, dekonstrukcija itd., a 21. stoljeće u francuskoj odnosno frankofonoj književnosti očituje se ne samo u temama kojima se autori i autorice posvećuju a koje reflektiraju današnji globalizirani svijet: susret kultura, prekarnost života, individualizam, kolonijalizam itd., već se ono ogleda i u utjecaju tehnoloških inovacija na samo pisanje i na način prezentiranja knjige u digitalnom dobu.
Recentna književna produkcija, čiji ćemo dio predstaviti na Sajmu, donosi nova formalna obilježja u kojima interferiraju sociologija, filozofija, esejistika, dramsko pismo. Primjerice u žanru romana, uvode se i nova tematska žarišta koja čine otklon od već poslovične konstatacije o samodostatnoj francuskoj književnosti odnosno o njezinoj okrenutosti samoj sebi i autorima koji se zadovoljavaju podastrijeti čitateljima tek vlastitu sliku svakodnevice koja rijetko reflektira svakodnevnu društveno-političku stvarnost svijeta. Dakle, francuska / frankofona se književnost u suvremeno doba dotiče i aktivizma i praćenja svjetskih zbivanja pa time i ona sama, uz tematiziranje i svoje kolonijalne prošlosti ili postkolonjalne sadašnjosti, postaje svjetska tematikom, ili pojednostavljeno rečeno – globalizacijom svojih sadržajnih preokupacija. U tom smislu, suvremena frankofona književnost danas se čitatelja dotiče na više razina. Globalne teme migracija, kolonijalizma, kapitalizma, snalaženja i nesnalaženja pojedinca u poretku svjetskih moći – sve to postaje, bez obzira na jezične specifičnosti, svjetski čitateljski interes.
Francusko-hrvatske kulturne i književne veze sežu daleko u prošlost. Hrvatski izdavači danas ostvaruju odličnu suradnju s francuskim izdavačima i autorima te je broj prijevodnih djela iz godine u godinu sve veći, no on ipak najvećim dijelom ostaje u okvirima tržišnih pravila „uspješnih” autora. Ovogodišnji program koji smo nazvali À propos prilika je da se hrvatska recepcija te raznolike i bogate književnosti francuskog izričaja propita i proširi.
