Regionalni program „Makedonija čita“ ovogodišnjeg Sajma knjiga i autora u Puli reagira na suvremenu književnost i društvenu složenost zemlje koja se, iz hrvatske perspektive gledano, tiho i sama nosi sa svojim višeslojnostima: od višejezičnosti, preko etničkog šarenila do neugodnih susjeda. Uz sve probleme Makedonije, o kojima možda znamo nešto, ali sigurno ne znamo dovoljno, tamošnji su umjetnici i umjetnice, sami, mimo svakog državnog aparata, umjesto ex-jugoslavenskog za svoj prostor djelovanja odabrali onaj europski, pa u nekim slučajevima i američki.

Dakle ta nova, suvremena, međunarodno prepoznata Makedonija dolazi u Pulu, ne da bi se upoznala sa hrvatskom kulturom i književnošću – jer Makedonci hrvatsku književnost dobro poznaju, prevode i čitaju – već da bi se mi upoznali s onim što smo propustili, podsjetili na ono što smo zaboravili i otkrili živu, dinamičnu intelektualnu i umjetničku scenu koja se može pohvaliti s Rumenom Bužarovskom, Nikolom Madžirovim, Lidijom Dimkovskom, Robertom Alagjozovskim, Elizabetom Šelevom, Artanom Sadikuom, Vladimirom Jankovskim, Lulzimom Hazirijem... A posebice s time da ima iznimnog dramskog pisca kakav je Goran Stefanovski, čija knjiga drama – prva na hrvatskom jeziku! – izlazi upravo povodom gostovanja Makedonije na Sa(n)jam knjige u Istri.

„Čitamo“ na makedonskom se kaže – čitame. Čitati Makedoniju znači u isto vrijeme čitati i sebe, ne da bi se podsjetilo na narcizme malih razlika, već na vrijednosti velikih sličnosti, da bi se, na kraju, naučilo nešto o zemlji koja jest, kako u nas pišu novine, gurmanski raj dobrodušnih domaćina, koja ima 280 sunčanih dana u godini i u kojoj, o čemu se ne piše, ali nam to svjedoče pulski gosti i gošće, pasatistički kič nije zasjenio vrhunsku umjetnost.