Goran Stefanovski
Goran Stefanovski rođen je 1952. u Bitoli, u Makedoniji. Kaže da „kada bi se ponovo rodio“ radio bi predstave zasnovane na ritualima iz svakodnevnog života: „Moja baba je imala svadbu od tri dana. Volio bih postaviti takvu predstavu“. Studij književnosti i anglistike završio je u Skoplju, a dramaturgiju u Beogradu, magistriravši tezom o Beckettu. S mlađim bratom, glazbenikom Vlatkom, pripada prvom makedonskom kulturnom naraštaju formiranom u društvenim uvjetima emancipirane nacije, generaciji koja se na solidnim stečevinama institucijske i kreativne zalihe iz herojskog razdoblja modernizacije odlično snalazi u opkoračivanju poetoloških i drugih granica. Ponajprije pisac, u dramaturške razine priče ulazi ne samo kao stručnjak (utemeljitelj scenarističkog odsjeka u Skoplju i profesor na londonskoj akademiji), već i kao medijski osviješten, televizijski autor, pa će i svoju prvu glasovitu dramu Divlje meso sam pretočiti u filmski jezik. Zaokupljen je odnosom dobra i zla, upućuje Hrvatska enciklopedija: „obiteljskim, društvenim i moralnim propadanjem u širokom vremenskom rasponu te resemantizacijom mitskih elemenata tradicijske kulture i tema iz usmene narodne književnosti“. I za „naraštaj moga djeda, pečalba je bila kao čeličenje mišića“, kazat će s iskustvom autora čije se drame izvode na pozornicama širom svijeta, a da se nisu podvrgle odmaku od svoga ishodišnog idejnog i problemskog kompleksa. Sa svojim je Odisejem (2012) pak krenuo „natrag“ iz Istre, s Brijuna. U tom su tekstu „prepleteni Homerov ep, raspad Jugoslavije i tema starenja. Njegov je Odisej razočarani ratnik koji pokušava da se nakon završenih sukoba vrati doma, vlastitom životu, koji sumnja u postojanje bogova, preispituje vrijednosti do kojih mu je bilo stalo i pojmove vjernosti, dostojanstva i časti“.