Mirko Ilić
Mirko Ilić rođen je 1956. u Bijeljini, a već kao tridesetogodišnjak u New Yorku je, gdje ilustrira naslovnice velike američke štampe. Njegove su autorske ilustracije za naslovnice Timea danas u stalnom postavu Smithsonianove nacionalne galerije portreta u Washingtonu. Završio je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, afirmirao se u strip grupi Novi kvadrat, kao reformator Poletova novog likovnog formata. Dizajnirao je omote za niz albuma Novoga vala, od kojih će onaj za prvi album Prljavoga kazališta zadržati simboličku vrijednost te ostati zapamćen, kao i plakat za film Ko to tamo peva. „Moje prvo radno mjesto u životu“ – reći će o sebi – „bilo je ono art directora magazina Time“. Bio je ondje šest mjeseci, a onda su mu ponudili posao u New York Timesu, i to da „radi na stranicama koje su važne, gdje pišu političari, književnici, filozofi“. Radio je „unutar onoga što želi, sa slovima, oblicima teksta“: „Stripovi su me naučili kako pričati priču, i naučili su me kadrirati. Moje iskustvo s kadriranjem stripova vrlo je vidljivo i u dizajnu“. Proslavljen kao dizajner, s radovima u velikim muzejima, Ilić je trajno vezan za format knjige, promjenu koju knjiga sadržava kao znak, a i vrijednost koju se njome može posredovati. Sa Stevenom Hellerom i s Miltonom Glaserom autor je niza knjiga o dizajnu, a Dejan Kršić se u monografiji o Iliću Fist to face poziva na njegovo buntovništvo: „Samo dok si buntovnik možeš nešto postići“. U američkom poslovnom svijetu nazvali su ga „čovjekom koji otpušta svoje klijente“. Stalo mu je i do neposrednog transfera znanja i spoznaja. Uz pokretanje uspješnih poslovnih sustava, Ilić drži i predavanja, u vlastitim aranžmanima i po pozivu. Osobito je poduzetan u širenju kulture tolerancije – uspio je u namjeri da veliki dizajneri sa svih strana svijeta izrade autorski plakat s tom porukom.
(Fotografija © Robert Gojević)