Erri De Luca
Erri de Luca je talijanski pisac i prevoditelj. Rođen je 1950. u Napulju iz kojeg je s osamnaest godina otišao u Rim i priključio se izvanparlamentarnom pokretu Lotta Continua (Borba se nastavlja), a sredinom 70-ih postao jedan od njihovih vodećih glasova. Radio je razne poslove, kao zaposlenik u Fiatu, kao lagerist, zidar itd. Njegov prvijenac Non ora, non qui (Ne ovdje, ne sada), koji govori o djetinjstvu u Napulju, izlazi 1989. godine. Danas je jedan od najčitanijih pisaca Italije. Među brojnim jezicima koje je naučio je i starohebrejski što mu je omogućilo prijevod biblijskih tekstova na talijanski jezik. S knjigom Dan prije sreće ostvario je prvi međunarodni uspjeh. Dobitnik je raznih književnih nacionalnih i međunarodnih nagrada kao što su Nagrada Petrarca, Prix France Culture i druge. Godine 2015. biva optužen za komentar u intervjuu za Huffington Post (2013.) u kojemu konstatira da bi se planirana izgradnja brze željezničke linije u Valu di Susi u Italiji (TAV) trebala "sabotirati", pogotovo iz ekoloških, ali i iz drugih razloga. U intervjuu za Le Monde (2014.) Erri de Luca komentira kako je "dužnost pisaca da stvarima vrate njihova prava imena." Pisci iz cijeloga svijeta podržavaju njegova izlaganja na sudu i reagiraju na suđenje peticijama. U svoju obranu je napisao polemički spis pod naslovom Moja riječ protiv. U listopadu 2015. pisac je oslobođen optužbe na sudu u Torinu.
Doručak s autorom, Otok-geto-azil: predstavlja knjigu Irenina priča