Ivan Aralica
Ivan Aralica (Promina, 1930.) Radio je kao učitelj, upravitelj i ravnatelj u školama Dalmatinske zagore, a od 1971. godine kao profesor srednjih škola u Zadru. Bio je politički angažiran potkraj 60-tih i početkom 70-tih godina, sudionik je hrvatskog proljeća.
U romanu Konjanik (1971.) i zbirci pripovjedaka Opsjene paklenih crteža (1977.) pokazuje zanimanje za teme iz hrvatske povijesti te time najavljuje glavnu kreativnu fazu svojega književnog opusa u kojoj nastaju romani Psi u trgovištu (1979.), Put bez sna(1982.), Duše robova (1984.) i Graditelj svratišta (1986.). Godine 1984. dobio je prestižnu Vjesnikovu Goranovu nagradu za roman Duše robova. Potkraj 80-tih piše o društveno angažiranim temama. U toj fazi nastali su roman Majka Marija 1992., te knjige Zadah ocvalog imperija (1991.) i Sokak triju ruža (1992.). Do kraja tisućljeća napisao je još Spletanje i raspletanje čvorova (1993), Što sam rekao o Bosni (1995.) i I tu je kraj (1999.). Aralica je napisao i više suvremenih romana, među ostalima Okvir za mržnju (1987.) i Četverored (1997.). Veliki uspjeh postigao je njegov satirički roman s ključem Ambra (2001.), a vrlo su dobro prošla i preostala dva romana iz ciklusa Sebastijanovih priča: Fukara (2002.), Svetinka (2003.), kao i roman Puž (2004.). Redovni je član HAZU-a.
Suton uz knjigu - predstavlja Sabrana djela (I.kolo)