Claudio Magris
Claudio Magris živi na zapadnom istarskom rubu, u Trstu, gdje je i rođen i odakle se razlila imaginacijska delta njegova pripovijedanja, proistekla iz kulturnoga dunavskoga mita što je taj svijet na morskoj obali uvezao s bečkim središtem Mitteleurope, koja se barem fikcionalno ne da pospremiti u muzej. Po struci germanist, predavao je književnost na sveučilišnim studijima u Torinu i Trstu, ali je trajno težio proširenju seminara – kao kolumnist Corriere della Sera, putnik kroz krhotine pročitanog – sve do kratkotrajne zastupničke epizode u talijanskom parlamentu. „Magris je poeta doctus u čijim se tekstovima nostalgični i autobiografski pasaži miješaju s eruditskim referencama i moralnim dvojbama. Takve su, pored znamenitog Dunava, i knjige Nagađanja o sablji, Ono drugo more i Mikrokozmi. Sve su tiskane na hrvatskom jeziku – kako se i navode, kronološkim slijedom – u prijevodu Ljiljane Avirović. Osim toga, u Zagrebu je publicirana drama Stadelmann i monografija o Trstu koju, uz Magrisa, potpisuje njegov kolega Angelo Ara.“ (Z. Zima). Uslijedile su potom i knjige Obustaviti postupak, Al' povijesti nije kraj te I tajno i javno, pa za Magrisa treba konstatirati da je ne samo u Puli, gdje je na Sa(n)jam knjige u Istri nastupao pet puta, već i u hrvatskoj javnosti – domaći pisac. A zašto je tome tako, postane jasno kada govori o domovini: „Domovina nije poduzeće. Baš kao s obitelji, domovinom se mora upravljati pažljivo i na dobro svih, ali njezin smisao i razlozi nisu isti kao oni kojima se upravlja poduzećem. Reći 'Poduzeće Italija' jednako je kao da kažemo da je ljubav splet gimnastičkih vježbi“; ili o Europi– „Mislim da budućnost Europe ovisi o postojanju ili nepostojanju sposobnosti da i sama postane istinska i prava Država – decentralizirana, federalna, ali uistinu Država, Država koja ima svoju vladu i parlament sposoban objavljivati zakone obvezne za sve. Danas problemi nisu više nacionalni, već europski“.
(Fotografija © Sa(n)jam knjige u Istri)