Turska - euroazijski dragulj veličanstvene povijesti
Otac moderne Turske
Mustafa Kemal Atatürk, osnivač i prvi predsjednik Republike Turske, organizira 19. svibnja 1919. godine politički i vojni ustanak protiv ovih planova. Posebno su 1920. godine vođene žestoke borbe s Grčkom. Rat je završen 9. rujna 1922. godine zauzimanjem Smirne, koja je tada većinski bila naseljena Grcima. Turska pobjeda rezultirala je tzv. maloazijskom katastrofom, u kojoj su mnogi Grci i Turci ostali bez svojih domova.
Nakon pobjede Turaka, 24. srpnja 1923. godine, sporazumom iz Lausanne promijenjen je prijašnji sporazum iz Sèvresa. Ovim ugovorom uspostavljene su današnje granice Turske. U isto vrijeme izvršena je i izmjena stanovništva s Grčkom. Nakon što su sve strane snage napustile Anatoliju, Mustafa Kemal je 29. listopada 1923. godine proglasio republiku.
Za vrijeme svoga mandata Mustafa Kemal pokrenuo je niz političkih i društvenih reformi diljem zemlje, koje su pretvorile Tursku u modernu, sekularnu i europski orijentiranu državu. Smjernice njegove politike danas se nazivaju „kemalizam“. Između ostalog, 1922. godine ukinut je sultanat, a 3. ožujka 1924. godine i kalifat. Iste godine ukinut je šerijatski zakon, a 1925. godine provedena je odjevna reforma, kojom je zabranjen fes (tradicionalno tursko muško pokrivalo za glavu) te veo za žene, a uvedeno je skupno obrazovanje za oba spola. Godine 1926. islamski kalendar zamijenjen je gregorijanskim, a uveden je i metrički sustav.
Idućih godina cijeli pravosudni sustav promijenjen je po uzoru na europske zemlje. Uvedena je monogamija, a 1928. godine provodi se sekularizacija i reforma pisma u kojoj je arapsko pismo zamijenjeno latinicom. Ovim reformama je 1930. uvedeno pravo glasa ženama, a od 1934. daje im se i pravo sudjelovanja na izborima. Provedena je i reforma imena građana u kojoj su svima dodijeljena prezimena. Turski parlament je Mustafi Kemalu dodijelio prezime „Atatürk“ (otac Turaka), koje je proglašeno posebnim prezimenom kojeg je nosio samo on. Manji broj Atatürkovih reformi je nakon njegove smrti ukinut, primjerice, reforma kojom je u džamijama umjesto na arapskom molitva uvedena na turskom.
Nakon Atatürkove smrti 1938., predsjednik Turske postao je njegov bliski suradnik Ismet Inönü, koji je nastavio modernizaciju Turske, a na vanjskopolitičkom planu pokušao je održati neutralnost. Godine 1939., Turskoj je pripojena Republika Hataj koja je postala turska pokrajina.
