Evelina Rudan: Vile s Učke - Žanr, kontekst, izvedba i nadnaravna bića (Hrvatska sveučilišna naklada, Povijesni i pomorski muzej Istre)
Knjiga Eveline Rudan VILE S UČKE – Žanr, kontekst, izvedba i nadnaravna bića predaja iznimno je uspjela folkloristička, filološka, antropološka i kulturnopovijesna studija o usmenim predajama danas. U hrvatskoj znanstvenoj folklorističkoj produkciji iznimno su rijetke knjige koje nude utemeljenu teorijsku argumentaciju koja počiva na dosezima svjetske folkloristike, respektirajući i sva relevantna povijesna (domaća) istraživanja struke. Knjiga je sjajan primjer kako terenski istraživač, kad je opskrbljen teorijskim znanjima i otvoren novim upisivanjima značenja i tumačenja „starih“ predaja, može napraviti svjež, pitak, a znanstveno besprijekoran rad. Bez takva dubinskoga istraživanja nemoguće je razumjeti današnje usmenopripovijedačke žanrove, ali i kulturu pripovijedanja i slušanja, manje ili više prikrivene mitske svjetove i vjerovanja, sve ono što pripada (ne samo) tradicijskoj kulturi. Kad je ovako osmišljena i povezana teorija i praksa, onda je to pravi prinos i zavičajnoj (istarskoj) i nacionalnoj (hrvatskoj) i međunarodnoj usmenoknjiževnoj tradicijskoj kulturi.
Krešimir Bagić: UVOD U SUVREMENU HRVATSKU KNJIŽEVNOST: 1970. – 2010. (Školska knjiga)
Znanstveno relevantna, kritična i provokativna knjiga koju će objeručke dočekati akademska zajednica, ali i svi čitatelji zainteresirani za integralnu kulturnu povijest u kojoj je autor našao mjesta i za glazbu, strip, reklamu, fotografiju, politiku, ekonomiju, vizualne umjetnosti. Slijedeći dekadno načelo prikazivanja, Bagić je u četiri poglavlja nastojao upozoriti na događajna, politička, kulturološka i poetička čvorišta svakoga desetljeća te posredno ili izravno uputiti na suglasja i paradokse koji su obilježili čitavo razdoblje. Uvod u suvremenu hrvatsku književnost Krešimira Bagića nominalno obuhvaća četiri desetljeća hrvatske književne i kulturne povijesti, počevši od 1970. do zaključno 2010. godine. Do sada je spomenuto razdoblje u horizont domaće znanosti o književnosti uglavnom ušlo preko pojedinih žanrova i problema, ali rijetko se tko upuštao u integralni pogled od skoro pola stoljeća duge povijesti koja se opasno približava tekućoj sadašnjosti. Tog nimalo lakog zadatka prihvatio se Krešimir Bagić u svojoj sintezi razdoblja poznatog po najvećim, najbržim i najtemeljitijim društvenim, gospodarskim i kulturnim promjenama u zabilježenoj povijesti koje su bile isto onoliko nepovratne koliko su bile duboke i, štoviše, još se nastavljaju.
Inês Pedrosa: BESPOMOĆNOST (OceanMore)
Nakon nezgodna pada Jacinta Sousa u bolničkom će se krevetu prisjetiti svoje mladosti i pedeset godina provedenih u Brazilu, života u Rio de Janeiru u prvoj polovici dvadesetog stoljeća i nedavnog povratka u Portugal.
Njezin sin, arhitekt Raul Sousa, zaboravit će na sveprisutnu društvenu korupciju i vlastitu prošlost kad se u selu Arrifes pojavi novinarka Clarisse. Na tren će mu se učiniti kako bi negdje mogao pripadati. Jer i Jacinta i Raul zauvijek su izmješteni: u Brazilu su ih promatrali kao Portugalce, a u Portugalu ih sada smatraju Brazilcima.
Bespomoćnost je priča o krizom pogođenom Portugalu i žudnji za ljubavlju iz pera jedne od najboljih portugalskih spisateljica.
Nicanor Parra: POEZIJA JE SVE ŠTO SE MIČE (Hrvatska sveučilišna naklada)
Nicanor Parra (1913.) jedini je još uvijek aktivni pjesnik iz reda velikana hispanskoameričkog pjesništva XX. stoljeća. Od 1952., kad je objavio znamenitu knjigu „Antipoezije“, do danas dosljedno se bavi rastakanjem institucionalizirane čileanske pjesničke tradicije te cjelokupne hispanskoameričke. Iz toga stalnog razgovora sa suvremenicima proizašao je golem opus, visoko intertekstualan i konotativan, i stoga veoma težak kao prijevodni zadatak. Utjecaj takva pjesničnog izraza Nicanora Parre u hispanskoameričkoj književnosti, poeziji i prozi, zadnjih pedesetak godina je fundamentalan. Stoga smo odabirom najreprezentativnijih tekstova iz njegova opusa i stručnim komentarom prijevoda te samog pjesničkog izričaja upotpunili zasad manjkavu prisutnost Parrina djela u hrvatskoj prijevodnoj književnosti kao i u zainteresiranoj kulturnoj i akademskoj javnosti. Dosad postoje dva prijevoda izbora iz starijih zbiraka Parrine poezije iz pera Borisa Marune i Mirjane Polić Bobić. Međutim, od objave tih prijevoda do danas Parrin opus se značajno uvećao a on je primio sve najvažnije književne nagrade u hispanskom književnom svijetu, što je popratio komentarima u stihu i tako stvorio nekoliko novih i veoma cijenjenih knjiga poezije. U njima nalazimo najbolje književne ocjene stanja u hispanskoameričkoj književnosti i osobito odnosa književnog stvaralaštva i nesmiljenog diktata tržišta i velikih izdvačkih kuća, te transformacija književne kritike. S obzirom na to da je golem interes naše kulturne sredine za hispanskoameričku književnost, antologija Parrine poezije u prijevodu i s odgovarajućom uvodnom studijom jamačno će dodatno povećala čitateljsko zanimanje kulturne javnosti u Hrvatskoj.
Miljenko Jergović: WILIMOWSKI (Fraktura)
Kada u osvit Drugoga svjetskoga rata krakovski umirovljeni profesor sa svojim teško bolesnim sinom i svitom pomoćnika krene put Jadrana, zna samo da se nekako mora dokopati čudesnoga hotela u zaleđu Crikvenice, kako bi ondje pokušao pronaći mir. No dolazak do hotela Orion popraćen je nizom prepreka, a kada jednom i dođu, vlakom, unajmljenim automobilom i na koncu u povorci s nosiljkom i pješke, ovi će Poljaci u našega svijeta izazvati podozrivost i nemir, koji će se pojačati kada krenu postavljati antenu za radioprijamnik kako bi mladić mogao slušati prijenose sa Svjetskoga nogometnog prvenstva. I kada se začuje spikerov glas i kada se putem radiovalova pred slušateljima otjelove brazilski i poljski nogometaši u čudesnoj utakmici u kojoj je Ernest Wilimowski zabio Brazilu četiri gola, a Poljska je ipak izgubila, u duši staroga profesora nešto se prelomi, a njegov sin usni svoj najljepši san.
Miljenko Jergović u Wilimowskom hvata duh vremena, strahove i bojazni junaka različitih nacija, obrazovanja i zanimanja. Pripovijedajući o hotelu na kraju svijeta, o njegovoj vlasnici, njezinim gostima, bolesti i nadi, nogometu i ratu koji visi u zraku, Jergović više no ikada pripovijeda o našem vremenu, o herojima svakodnevice, optimizmu i smirenosti koja se može, možda, najlakše pronaći upravo negdje na kraju svijeta kada se sjedne na mirilo, na to mjesto na kojem su naši stari ostavljali tijelo pokojnika dok bi ga nosili do njegova posljednjeg počivališta.
Tomica Bajsić: AMAZONA DIŠE: škola na dalekom kraju svijeta (Druga priča)
Djeca Amazone zbog nasilne sječe šuma, nasrtaja lovokradica i stočarskih kompanija često skončaju u favelama Manausa, Sao Paula i Rio de Janeira. Škola u srcu Amazone, u Xixuau, stvara uvjete opstanka i dostojanstvenog i radosnog življenja na prostoru koji neki zovu krajem, ali mnogi i početkom svijeta, jer u ovom labirintu rijeka i pritoka i jedinstvenih biljaka i životinja koje obitavaju na pradavnom humusu nedirnutih kišnih šuma, možemo doživjeti onaj prvi izlazak sunca nad Zemljom.
Goran Vojnović: SMOKVA (Fraktura)
Jadran, bivši košarkaš, pokušava zajedno s Anjom vidjeti može li spasiti svoj brak, u kojem je naizgled sve idealno: dobar stan, izlasci, sin kojega vole… no ispod te površine kipti nezadovoljstvo. Kada Jadranu umre djed, on odlazi u Momjan, u djedovu kuću koja je obilježila njegovu obitelj, te pokušava povezati sve konce, sve detalje svoga nesređenog života, shvatiti oca Safeta, koji je 1992. nestao, ostavio ga i otišao u Bosnu, majku Vesnu te djeda Aleksandra i njegovu opsesiju knjigama.
Od Ljubljane do Momjana u Istri i Bosanske Otoke, glavni lik Jadran pronalazi dijelove svoje obiteljske povijesti, ali još i više uspijeva razumjeti samoga sebe. Pričajući o tri generacije jedne obitelji, Goran Vojnović, jedan od najomiljenijih suvremenih slovenskih pisaca, priča veličanstvenu priču o tri velike ljubavi u tri ipak nesretna braka. Smokva je roman o potrazi za granicama vlastite slobode, o odricanju radi drugoga, o odustajanju od sebičnosti, ali i velikim trenucima koji nam se događaju kada ih nismo svjesni. Smokva vrvi od jakih, ali zatomljenih emocija, a iz sočnoga mediteranskog, prezrelog ploda koji puca po šavovima curi obiteljska saga koja može biti bilo čija povijest u kojoj se pretapaju sudbine, ljubavi, neostvarene želje i surove realnosti naših života.
Ivica Ivanišević: PRIMAVERA (Hena com)
Pre sto godina, samohrana splitska majka svojoj je trojici sinova autoritativno odredila životne puteve. Jednog je poslala crkvi, da ga ona školuje, drugog vojsci, a trećeg je zadržala uz sebe. Sve ostalo što im se kasnije događalo, u to se majka nije mešala, to su preuzeli bog, sudbina, ili bi đavo znao ko. Svi se oni ponovo sreću u maju 1939. godine, u noći Svetog Duje, zaštitnika grada. Tokom svega trideset i šest sati splet događaja će toliko ispreturati njihove živote da ništa više neće biti kao pre.
Ivaniševićev zaplet dostojan je jednog Plauta. Primavera pleni pričom, humorom, suverenim vođenjem radnje, odlično postavljenim likovima. Međutim, ovaj roman takođe podseća da ne postojimo od juče, da je pre velikog razvoda bilo i ljubavi, i smeha, i lepote u zajedništvu, pa i svađa, ali kao najvažnije – mnogo zajedničke dece, javne i tajne, dece na koju smo zaboravili.
Jedan junak Primavere kaže kako svi ljudi žive u posuđenom vremenu, i da je zato veoma važno znati kako su tu velikodušnu pozajmicu iskoristili. Ivici Ivaniševiću želim još mnogo posuđenog vremena, kako bi poput Vivaldija kompletirao i ostala tri godišnja doba.
Amir Alagić: OSVETINJE (Durieux)
„Osvetinje“ su Amiru Alagiću prvi roman, što se ne bi reklo po težini teme, staloženosti izlaganja i umijeću pisanja. Spletovi Alagićevih rečenica podižu vještinu pripovijedanja na iznimnu razinu, približavajući čitatelje likovima toliko da svaki od njih prerasta roman – jer za autora ne postoji ništa toliko sitno da u tome ne bi mogao otkriti beskonačno. Nažalost, ljudi iz tog primorskog gradića u svojoj su unutarnjoj neizmjernosti posvećeni jedino osveti, oni su poput kuća koje dugo propadaju i naglo se uruše, poput zemlje koja se oko njih urušila u rat. Svjesni da srljaju u užasnu vječnost, odlučili su sve paklene muke isprobati za života. (Boris Beck)
Amir Alagić rođen je 1977. godine u Banjaluci. Objavio zbirku međusobno povezanih priča „Pod istim nebom“ (2010). Priče i pjesme objavljivao u brojnim književnim časopisima i zbornicima. Scenarist i redatelj kratkog igranog filma „Poigravanja ili Pokvareni bojler“ (2012). Živi u Puli.
Ante Tomić & Rajko Grlić: USTAV REPUBLIKE HRVATSKE: ljubavna priča o mržnji (scenarij) (Hena com)
Knjiga koju držite u rukama zove se Ustav Republike Hrvatske, ali njezin autor nije Vladimir Šeks.
Šeksološki gledano, ova knjiga nije se ni smjela dogoditi. Jer, u lijepo uređenim zemljama ljudske nesreće nisu pravilnost, nego anomalija.
Kulturološki gledano, ovom je tekstu, baš kao i filmu koji je iz njega nastao, suđeno postati ustavom publike hrvatske. Naravno, i ne samo nje.
Otkuda ta, (pre)učen svijet bi kazao, diskrepancija? Možda otuda što imenice Šeks i kultura ne staju u istu rečenicu?
Amerikanci tvorce svog ustava nazivaju founding fathers. Rajku Grliću i Anti Tomiću ne treba tako pompozna titula; njima su dovoljna i očinstva nad vlastitom djecom. S titulom ili bez nje, ovaj nas je dvojac zadužio pričom i filmom koji o vremenu današnjem govore dokumentaristički precizno, a umjetnički moćno.
Ukratko: ljudi moji, Ustav je zakon!
Davor Mandić: ĐAVOLJA SIMFONIJA (Hena com)
Once Upon A War – tako bi zvonio ovaj roman na engleskom govornom području. No rat iz potencijalnog naslova nije onaj koji razara mecima, granatama i tenkovima, nego ruši svjetove daleko od kulisa bojišnice – one koje su vojnici ostavili za sobom kad su otišli.
Upravo tako urušio se svijet Damira Žagarića, junaka Đavolje simfonije, čiji je brat uzeo pušku kako bi umirio savjest braneći domovinu. Bez svog uzora i jedinog životnog oslonca, Damir ostaje na brisanom prostoru sazrijevanja, prepušten sam sebi u formativnim godinama koje bi bile teške i bez nevolja koje su njega zatekle: brige za brata koji se mjesecima ne javlja s ratišta, neslaganja s ocem izgubljenim u teretu krivnje i misterija davne majčine smrti koji se neočekivano raspetljava. A Pula s početka devedesetih između dvije sirene za uzbunu nudi rizične alate za bijeg od stvarnosti – alkohol, dop, tabletice za onaj osjećaj, garažni rock, motore i djevojke koje same posežu za preponama naglo odraslih mladića. Jer nema kontrole, jer je roditeljska generacija izgubljena u svijetu porušenih starih, a neuspostavljenih novih vrijednosti.
Junak iz priče Dezerter, kojeg bi valjalo zamisliti sretnim, „dezertirao“ je u roman Đavolja simfonija kako bi nam zrelim autorskim glasom Davora Mandića ispričao – a dijelom i u stripu iscrtao – priču o prisilnom sazrijevanju, o nedostajanjima koja jačaju emocionalni imunitet i o žilavosti generacije čiji je svijet gurnut u zaleđe kolektivnog.
Kristian Novak: CIGANIN, ALI NAJLJEPŠI (OceanMore)
"Ciganin, ali najljepši" Kristiana Novaka jest strogo žanrovski gledano krimić, s enigmom, brutalnim ubojstvima nepoznatih – jer leševe bez lica teško je identificirati – i istragom, i lijep pokazatelj da se stvari ne smiju strogo gledati, ni suditi, jer je krimić koliko i "Zločin i kazna".
Ciganina je ispripovijedalo, preciznije kazalo jer uglavnom čitamo krnje transkripte, čak četvero pripovjedača: Milena, sredovječna povratnica u rodni Sabolščak, Nuzat, Kurd iz Mosula na putu za Calais, Sandokan zvan Sandi, Ciganin iz Bukova Dola, i Plančić, PR iz Policijske uprave zagrebačke.
Roman ide široko, tijek nekoliko života ukrstit će između tokova Drave i Mure, u Međimurju, a čime se sve bavi vremenom će popisivati literatura koja će daleko nadići njegov poveći opseg. Spomenimo sada samo da donosi dvije biografije "od kolijevke pa do groba", da zahvaća i rekonstruira barem tri kulturološka kruga, da daje poput plastičnog eksploziva snažne psihoportrete svojih četiriju kazivača i masu masovne psihologije koja raste i prijeti da će se preliti u nasilje.
Ovo je knjiga u kojoj ćete naći al-Anfal, Daesh (ISIL) i izbjeglički val, zabranjenu ljubav Hrvatice i Roma, veterana Domovinskog rata koji brine za mir u selu, policajca na zalazu karijere u shizo-epizodama, orgiju s Moldavkama u vikendici, teoriju i praksu krađe i tučnjave, pauka koji je ispleo svoju mrežu, internetsko bjesnilo, raskoš jezika, misli i emocije.
Lucía Etxebarría: SADRŽAJ TIŠINE (OceanMore)
Gabriel, dobrostojeći Londončanin, usred priprema za vjenčanje primi uznemirujuć telefonski poziv da mu je sestra Cordelia, s kojom se nije vidio deset godina, nestala. Odmah odlazi na Tenerife i zajedno sa sestrinom najboljom prijateljicom Helenom želi doznati zašto se njegova sestra priključila opskurnoj sekti koja ju je naposljetku odvela u kolektivno samoubojstvo.
U toj potrazi za objašnjenjima, uz Heleninu pomoć, Gabrijel pokušava otkriti istinu koja će ga neizbježno odvesti u grotlo neugodnih obiteljskih laži, tabua i tajni.
Predrag Lucić: STEP BY STEP – STEPINAC & JOŠ MNOGE POPULARNE PJESME (Adamić)
U tisku je senzacionalna pjesmarica Predraga Lucića STEP BY STEP – STEPINAC & JOŠ MNOGE POPULARNE PJESME. U novoj knjizi Lucićevih urnebesnih stihova nalaze se pjesme pisane od 2013. do 2016. u kojima ovaj satiričar obrađuje brojne događaje iz novije hrvatske povijesti, te najvažnije teme iz oblasti kulture, društvenih odnosa, politike, gospodarstva, religije, novinarstva, sporta i kriminala. Autor naslovnice je Alem Ćurin a prvo predstavljanje bit će tijekom Interlibera u Velikoj dvorani Novinarskog doma u Zagrebu 9. studenog od 18,30 sati (zajedno s Bobom Đuderijom i Borisom Dežulovićem).
Norma C. Rey (ur.): PATULJAČKI GLOSAR: pandorabilije, 3. svezak – strpite se malo, prvi svezak još prevodimo, a drugom smo tek na tragu… (Jesenski i Turk)
eeee, čitatelju si ga moj... dakako da ovaj tekst ne razumiješ, jer je riječ o specijalnom bhuuurskom južnjačkom dijalektu... ipakproučiš li ovaj glosar, zasigurno će se tvoje znanje - ne samo znanje jezika - poprilično povećati...
stoga, ne gubi vrijeme, jer prema takvima povijest zna biti poprilično bešćutna, a povijest bez aktera isto je što i grana bez ptice.
Zoran Predin: DRUGA ŽENA U HAREMU (Aquarius Records)
Knjiga "Druga žena u haremu" zbirka je anegdota, dnevnika i putopisa, 22 priče
na 208 stranica, u kojima autor Zoran Predin opisuje raznolike događaje iz svog života.
Takozvano "lako štivo" puno je crnohumornih i provokativnih situacija, u kojima neki snovi postaju java, a drugi umiru bez buke.
Ovom cijenjenom slovenskom novovalnom kantautoru, zbog njegove provokativnosti i crnohumornih tekstova i najveći neprijatelji priznaju duhovitu autorsku izvornost i iskričavu nekonvencionalnost.
U svojoj bogatoj umjetničkoj karijeri objavio je 32 autorska albuma i tri zbirke poezije.
Skladao je glazbu za filmove i kazalište, iskušao se u raznim glazbenim stilovima, od rocka do gypsy swinga.
Sam kaže kako najbolje tek dolazi.
A knjiga pred vama iskreni je i hrabri doprinos prethodnoj misli a posvećena je Zoranovom prijatelju, povjesničaru umjetnosti i rock-kritičaru Darku Glavanu.
Marko Pogačar: SLIJEPA KARTA: sonet ceste (Fraktura)
Putovati s Markom Pogačarom, jednim od najvažnijih hrvatskih pjesnika svoje generacije, znači svijet moći vidjeti kao slijepu kartu, put čitati kao sonet ceste.
Ali sljepilo karte ovdje rađa budniji pogled putnika; svijest da, osim državnih granica zemalja koje pohodi, zemljovidi ne sadržavaju ništa, da ih tek treba ispisati, u njih prokrijumčariti sadržaj/sebe.
Iako piše o prelascima, Pogačar do granica zapravo slabo drži, i možda se baš zato Slijepa karta doima kao raskuštrani bastard književnosti i kartografije, rastrčani mješanac putopisa, eseja, dnevnika, biografije, proze i autofikcije.
Više nego za pružanje korisnih informacija, pet kontinenata u Slijepoj karti služi za postavljanje pitanja. Što bi to danas, u doba Google Mapsa i Wikipedije, uopće bio putopisni žanr? Što je i čime je određen konstrukt koji nazivamo identitetom? Je li kozmopolitizam moguć i koji bi ga politički okviri mogli omogućiti? Što je domovina i može li se ona po volji izabrati, usvojiti, ili odbaciti, dok se putuje, bilo gdje uz cestu?
Vladislav Bajac: HRONIKA SUMNJE (Geopoetika)
Hronika sumnje vedra je i mračna priča nastala iz vjere da se sva naša književnost i poezija zateknu u dokumentu, u nizu faktografskih činjenica o jednome odživljenom porodičnom životu, a onda i o životu jedne iščezle zemlje. Vladislav Bajac pripovijeda priču o odrastanju, sazrijevanju i dekadenciji, o propadanju jednoga svijeta i o njegovim svijetlim vrhuncima, o tonovima i ritmovima jedne epohe, o veličanstvenim i metastazirajućim zabludama očeva i o dubokom nerazumijevanju sinova – onih po čijim će se glavama i dušama stropoštati očinski svijet. Hronika sumnje Bajčev je „Jučerašnji svijet“, samo što Bajac, ipak, nije Stefan Zweig. A ni Jugoslavija, bit će, ipak nije Austrougarska. Za razliku od Zweigovih, naše su iluzije, ipak, lokalne. Ali nipošto nisu manje literarne, a ni manje tragične. Iza njih, tih iluzija, ovako kako ih pripovijeda Bajac, kao da se u odjeku čuje stih ubogog pjesnika: „Najlepše pevaju zablude.“ To je nevidljiv moto Hronika sumnje.
Ali da se razumijemo: ovo nije još jedan porodični leksikon jugonostalgije. Sve suprotno od toga. Pisac se silno trudi da depatetizira svoju priču, da pobjegne od sentimenta, da tako spasi sebe spašavajući svoj tekst. Tako bježi u neobične konstrukcije, o Ja govori u trećem licu, ograđuje se svim ogradama što mu ih srpska gramatika pruža, što Hronici sumnje daje na začudnosti. A onda i na žalovanju. I na veselju.
José Luís Peixoto: KNJIGA (Edicije Božičević)
„Knjiga” je zapravo saga o portugalskoj emigraciji u Francuskoj, ispričana iz perspektive niza nezaboravnih likova, uz jasan stilski potpis autora. Između zaseoka u kontinentalnom zaleđu Portugala i Pariza te između seoskih zabava uz radio i referenci na visoku kulturu, otkrivaju se znakovi prošlosti koja je povela tisuće i tisuće Portugalaca u potragu za boljim životom u stranoj zemlji. Kroz osobnu, gotovo klasičnu ljubavnu priču, autor je uspio prikazati niz osebujnih, gotovo grotesknih likova i niz nezaboravnih situacija, pritom tjerajući čitatelja da se u potpunosti uživi u ovaj stilski odlično izveden roman, u kojemu će podjednako uživati oni koji vole dobru ljubavnu priču, a i oni koji preferiraju mogućnost raznovrsnih interpretacija djela kroz iščitavanje referenci kako na popularnu kulturu, tako i na niz modernističkih i postmodernističkih književnih remek-djela.
Nenad Marjanović Dr. Fric: VRAJŽA MAKINA (Čempress)
Nova knjiga, "Vrajža makina" Nenada Marjanovića Dr. Frica, u kojoj su objedinjenje kolumne koje su izlazile u Glasu Istre u rubrici "Osmatračnica" ugledala je svjetlo dana. "Vrajža je makina" zamišljena kao svojevrsni dokument urbane Pule i Istre, a autor se u gotovo svim kolumnama koje su objavljivane petkom, dotiče tema vezanih uz politički, gospodarski, kulturni i ini život Pule, Istre i Hrvatske. "Vrajža makina", naslov je koji govori sam za sebe, a njegovo je značenje postala svojevrsna poštapalica za došljake i prokleti stroj koji ih je doveo u Istru.
Tatjana Gromača: BOLEST SVIJETA (Sandorf)
U svom depresivno optimističkom terapeutskom solilokviju, okrutno sentimentalnim zabilješkama jedne mlade starice koja ispisuje svoj introspektivni, nonkonformistički blues, Tatjana Gromača beskompromisno i nedvosmisleno progovara o svemu onome što joj – tankoćutnoj, krhkoj i ranjivoj – zadaje bol, ne libeći se pritom ogoliti se pred čitateljem, ne bi li ga navela da se i sam zagleda u vlastitu dušu i da ne žmiri pred patologijom, kako osobnom tako i onom društva i vremena u kojem živi. Pitanja koja postavlja – koliko intimna i vezana uz ove prostore, toliko vječna i univerzalna – precizna su i ne dopuštaju jeftine odgovore, ne dopuštaju laž. Stoga ova proza zahtijeva hrabrog čitatelja jer u njoj bolest svijeta autorica precizno dijagnosticira. Ime joj je – čovjek.
Slavenka Drakulić: MILEVA EINSTEIN, TEORIJA TUGE (Fraktura)
Kada u osvit Prvoga svjetskoga rata, tek što je sa sinovima došla u Berlin, gdje je njezin suprug, najslavniji znanstvenik dvadesetog stoljeća Albert Einstein upravo dobio posao, primi pismo s Uvjetima o njihovu međusobnom životu, Milevi Einstein ionako napuknut život sasvim se izokrene. Ostaje sama, s dvojicom sinova, s golemim teretom tuge koju nosi u sebi, sa svim padovima i slomovima koje je imala u životu i koje će tek doživjeti.
Osoba koja je bila predodređena za najveće znanstvene dosege, genijalna matematičarka, prva žena na politehničkom fakultetu Sveučilišta u Zürichu, uvijek druga i drugačija, Mileva Einstein rođena Marić, iz bogate vojvođanske obitelji, u svojoj je sudbini gotovo paradigmatična kada razmišljamo o položaju žena. Njezina teorija tuge teška je poput bilo koje teorije relativnosti, ali i mnogo češća od nje. Prtljaga tuge koju je nosila od najranije mladosti do smrti, u kojoj su se tijekom vremena samo dodavali tegobni trenuci, od šepanja i ruganja djece, preko ljubavi i neuspjelog braka s Albertom, do smrti djeteta, bolesne sestre, nezavršenog fakulteta, loše materijalne situacije i teške bolesti najmlađega sina, teret je koji može razumjeti svaka čitateljica ili čitatelj.
Slavenka Drakulić u romanu Mileva Einstein, teorija tuge oživila je genija i njegovu obitelj. Pred nama je iskrsnula opipljiva, stvarna, puna života, ali i depresije, melankolije i ljubavi Mileva, žena u kojoj se ogledaju sve uloge koje žene stalno i iznova podnose i s kojima se nose snažnije od bilo kojeg muškarca.
Mojca Kumerdej: TAMNA MATERIJA (Geopoetika)
Astronomija definiše tamnu materiju kao nevidljivu supstancu koja se prepoznaje samo po svojim efektima. Istoimena zbirka poznate slovenačke književnice napisana je preciznim, kontrolisanim jezikom, bez bilo kakvog nagoveštaj da će uspeti da se otrgne iz carstva tišine. Mojca Kumerdej izbegava direktne, šokantne upade u svakodnevicu, ali s druge strane uvodi autentične, polifone glasove, obeležene često dramatičnim događajima. Sa istančanim osećanjem za psihološka prelamanja i nijanse, autorka otkriva tanku liniju između lične slobode i različitih pokušaja koegzistencije u društvu koje ne trpi odstupanja ili kreativnost i teži da ljudsko biće svede na nivo serijskog broja, robota ili puke biološke materije. U središtu autorkine pažnje nalazi se ljudsko telo koje pokušava da erosom nadiđe tanatos, suočavajući se, neprestano, u tom pokušaju, sa sopstvenim granicama i prolaznošću. Pored analitičke oštrine i bogatstva svog rafiniranog, briljantnog jezika, Mojca Kumerdej u svet slovenačke proze donosi još jednu retku dragocenost, a to je – inteligentan humor.
Maja Gal Štromar: MISLI NA MENE KAD TI JE LIJEPO: svaka sličnost s osobama iz stvarnoga života samo je slučajna (MeandarMedia)
Mini-roman Misli na mene kad ti je lijepo predstavlja hrabro psihološko suočavanje kćeri s očevom odsutnošću tijekom čitavoga njezinog života.
Marinko Koščec: U POTRAZI ZA POČETKOM KRUGA (Sandorf)
Sedmi roman Marinka Koščeca pršti duhovitošću i ironijom te kroz prizmu protagonistove svijesti briljantno secira pojedinačno ponašanje i kolektivne bolesti. Osnovnu nit čini gotovo hermetičan odnos muškarca i žene koji ostaju zajedno unatoč sve težim prijeporima i nezaobilaznim odjecima onoga što se u društvenoj stvarnosti naziva krizom, premda je preraslo u permanentno stanje. Tu je i široka galerija sporednih likova: promašenih, nezadovoljnih individua, gubitnika koji svojim sudbinama personificiraju raznovrsne zablude, slijepe ulice i bjegove u vlastite umišljaje. Britka anatomija, crnohumorna kritičnost, erotski zanos, duboka introspektivnost, elegancija izraza, Koščec sve to spaja u eksplozivnu cjelinu u ovom urnebesnom, časomice gorkom i ganutljivom putovanju prema tajanstvenom ishodištu.
Slađana Bukovac: STAJSKA BOLEST (Sandorf)
Ubojstvo mlade žene ispred ‘sigurne kuće’ povezat će provinciju natopljenu dubokim vodama i traumama, dijaboličnu regiju pastoralnih pejzaža išaranu ožiljcima još jednog u nizu ratova—gdje prekogranična suradnja podrazumijeva mutne dealove političara i kriminalaca, a muze destrukcije daleko su nadmoćne muzama stvaranja—s naizgled civiliziranijom metropolom u kojoj sveučilišnom profesoru netko otruje psa—poručujući mu tako što misli o njegovoj skrbi za ljudska prava. Nastojanje lokalnog novinara da rasvijetli motive ubojice pokazat će pak da su, iznova, pipci kriminala penetrirali u strukture moći, i da ih strukture moći generiraju; pokazat će da se nadomak čitateljima ovih redaka odvijaju procesi pred kojima je uzaludno zatvarati oči.
Nakon zapaženog Roda avetnjaka, Slađana Bukovac napisala je novi, po mnogo čemu aktualni roman u kojem se sumorne teme bračnog nasilja, krijumčarenja ljudi, korumpiranih moćnika i fašizacije društva isprepleću s dojmljivim, u domaćoj prozi rijetkim i rijetko uspjelim opisima duboko emotivnog, neupitno iskrenog i možda jedinog preostalog stvarnog odnosa, onog ljudskih bića s dvije vrste koje su uz njega od pamtivijeka — psima i konjima.
Branka Arh: LABINSKI UZLET LIKOVNOSTI: 20 godina (Grad Labin)
Monografija godišnje izložbe Labinskih uzleta likovnosti okuplja 48 umjetnika i umjetnica koji su u 19 godina na njoj izlagali. Urednica je Branka Arh, recenzentica Gorka Ostojić Cvajner, a monografiju grafički potpisuje Ivona Verbanac.
Rok Zelenko: PICTIA: likovna monografija (Obalne galerije Piran, Slovensko kulturno društvo Istra)
Opširna monografija o stvaralaštvu Roka Zelenka. Rok Zelenko nastavio je djelovati unutar grožnjanske likovne kolonije koju su osnovali njegovi roditelji. Njegove osnovne tehnike likovnog izraza su slikarstvo i keramika. Zelenkov bogati slikarski opus sastoji se od oko tisuću slika u tehnici ulja ili akrila na platnu.
Boris Dežulović: PJESME IZ LORE 2 (Adamić)
Zbirka pjesama Borisa Dežulovića sastoji se od krajnje političkih pjesama na temu domovinskog rata i razdoblja od 1995. do danas. Pjesme su oblikovane kao pastiši nacionalističkog veteranskog diskurska hrvatske desnice, u klasičnom stilu angažirane poezije kabarea dvadesetog stoljeća. U njima monološki, u direktnom govoru progovaraju mladi desničari o svom ratovanju. U njima autor rekonstruira jedan svijet tragične zablude i manipulacije, smiješan žargon autentičnosti suvremene hrvatske desnice čije su posljedice strašne: za žrtve kao i za one koji ga govore.
Krešimir Nemec: GOSPODAR PRIČE: poetika Ive Andrića (Školska knjiga)
Najveća i najsustavnija studija koja je ikad u Hrvatskoj napisana o nobelovcu Ivi Andriću. Krešimir Nemec se u monografiji potvrđuje kao kompetentan i inventivan znanstvenik koji lako spaja znanstvenu tradiciju s najnovijim teorijskim uvidima koristeći se, među ostalim, elementima ideološke kritike i psihoanalize. Studijom su obuhvaćeni svi bitni aspekti djela velikog pisca, a ona daje i uvid u literaturu o njemu i zacrtava smjerove mogućega daljnjeg proučavanja. Andrićevo je djelo prikazano kronološki i prema žanrovima što znači od ranih lirskih pokušaja, preko novelistike i romana, sve do esejistike i kasnih autorovih zapisa. Svaki se od tih žanrova pomno kontekstualizira, a važniji se tekstovi i interpretiraju te se govori o njihovoj recepciji u doba nastanka i o tome kakvima nam se oni čine iz današnje perspektive.
William Graves: DIVLJE MASLINE (Sandorf)
William Graves prenosi teksture života na Majorci, gdje je živio sa svojim ocem, velikim pjesnikom Robertom Gravesom. Knjiga je također i portret Roberta Gravesa, njegovih muza i poklonika, kao i studija o pronalasku vlastitog ideniteta sina slavnog pjesnika.
José Eduardo Agualusa: OPĆA TEORIJA ZABORAVA (MeandarMedia)
Opća teorija zaborava roman je koji pripovijeda priču o Angoli kroz lik Ludo, agorafobične žene koja se zazida u vlastitom stanu po objavi neovisnosti Angole. Idućih trideset godina živi od pronađenog bilja i golubova, grijući se na plamenu vlastitog pokućstva i knjiga. No vanjski svijet se ipak uvuče, i čitatelji kroz zvukove koje Ludo čuje onkraj vlastitih zidova prati promjene i prevrate u Angoli, a prekretnica je susret sa Sabaluom, dječakom koji se s ulice popne na njezinu terasu. Opća teorija zaborava roman je o uzbuđenju, nadi i opasnostima radikalne promjene.
