Laibach Kunst Maschine u Svetim srcima

Uz vizualno raskošnu kombinaciju uvećanih i multipliciranih reprodukcija njihovog plakata "Udarnik" iz startne 1980. godine i efektno ispisanih poruka na podu središnjeg dijela muzejsko- galerijskog prostora Sveta Srca, najpoznatiji slovenski umjetnički kolektiv Laibach sinoć se pred brojnom publikom predstavio i 45-minutnim eksperimentalno-industrijskim glazbenim performansom, popraćen projekcijom dokumentarnih snimaka stasanja i raspada bivše države.

Rani radovi

Ovim je događajem službeno otvoren regionalni program pulskog Sajma knjige "Ljubljana bere" ('Ljubljana čita'), a prisutne su kurtoazno pozdravili ljubljanski gradonačelnik Zoran Janković, njegov pulski kolega Boris Miletić, istarski župan Valter Flego i ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo. Tako je to, nekad su ih vlasti zbog provokativnih poruka zabranjivali i cenzurirali, danas ih hvale i slikaju se s njima.

Zbog prilične gužve dobar dio posjetitelja nije u ponuđenom konceptu uočio da ova izložba "Laibach Kunst Maschine" u bočnim nišama nudi uvećane rane grafičke radove, plakate, postere kao i omote albuma na katu ove nekadašnje crkve, no sve se to može pogledati do 10. veljače iduće godine. S najviše pak pozicije prostora, uoči glazbenog nastupa 'propovijed' je održao filozof Peter Mlakar, stari Laibachov suradnik koji je, među ostalim, za nastupa 1989. u Beogradu parodirao govore Slobodana Miloševića na Kosovu. Jučer je svoj ne toliko provokativan govor završio riječima: "Od danas nadalje, ova je galerija opet crkva, dakle prostor za razmišljanje o ljepotama iznad zvijezda; o nedoumljivom Jednom i Dobrom, o posljednjim stvarima, o bezveznosti kloniranja jer smo sudjelovanjem u počelu i apsolutu već besmrtni, o istinskom pravom ženskom orgazmu, o ekstazi nebeskoj i miru njegovom, a ne o lažljivom svijetu ovdje ispod. Laibach je suprotno od demona".

Više nego dobro

Kao svojevrsnu zvučnu instalaciju, četveročlana postava s dva mlađa člana na sintisajzerima te s, iz prve postave, Ivanom Novakom na gramofonu i sireni te basistom Dejanom Knezom, kreirala je ritmičko-ambijentalnu bučnu teksturu, mimo uobičajene strukture kompozicije, koja je izazvala podijeljene reakcije - upućenijima u njihov opus, pogotovo u onaj najraniji, performans je bio više nego dobar, dok su neki, posebno oni koji su očekivali tipičan koncert, to doživjeli kao atak na uši. Bilo je i onih koji su se kritički izrazili spram smislenosti njihovih današnjih simboličkih, ironičnih političkih poruka koje mimoilaze domaću, slovensku političku stvarnost. (Zoran ANGELESKI, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)