25. Sa(n)jam knjige u Istri GRADOVI U TIJEKU
Od 5. do 15. prosinca 2019.

Gradovi u tijeku

Izložba je postavljena u prostoru vodospreme Posjetiteljskoga centra Herman Potočnik Noordung u Puli, u produkciji Sa(n)jam knjige u Istri i Povijesnoga i pomorskoga muzeja Istre / Museo storico e navale dell’Istria. Autori, Mauricio Ferlin, Tina Ivezić, Maja Kolar i Leonida Kovač, zamislili su njezin postav kao vizualno povezivanje sajamske teme o Gradovima u tijekui grada Pule kao domicila, promišljanja tijekova u koje je uronjen. 

Na izložbi se koriste fotografski motivi iz fundusa Zbirke starih razglednica te Zbirke fotografija, negativa i fotografske opreme Povijesnoga i pomorskoga muzeja Istre, selektirani uz pomoć stručnih suradnica Gordane Milaković i Lane Skuljan Bilić.

„Najstariju poznatu razglednicu poslao je 1840. romanopisac i dramatičar Theodore Hook sam sebi. Umjesto slike grada na njezinom se licu smjestio prikaz ogromne tintarnice oko koje, poput apostola na Posljednjoj večeri, sjedi dvanaest karikaturalno nacrtanih poštanskih službenika. Nešto malo prije tog događaja patentirana je fotografija, pa su ubrzo, posredstvom razglednica, svijetom počele cirkulirati slike spektakularnih gradova. I prizora iz udaljenih kolonija. Takve su se razglednice nazivale i suvenirima. Francuskom se riječju koja znači uspomenu, neizravno označavalo i sjećanje koje se sve više potiralo. Međutim, souvenir pod opnom jasnoće krije i latinsku rječ subvenire koja upozorava na dolazak nečega što nema ime i obitava u ponoru što postoji ispod praga percepcije. Vizura grada nije ni približno istovjetna slici grada. Jer, imago je, između ostalog, i nesvjesna predodžba. (…)

Da bih razlikovao osobine nekih drugih gradova moram krenuti od nekog početnog grada koji se onda podrazumijeva – odgovara Marco Polo Kublaj-kanu. Taj neimenovani, jedini doslovce fluidni, nemogući ali paradoksalno postojeći grad, onaj koji se podrazumijeva u podtekstu svih Aglaura, Pirhi, Klarisa, Smaragdi, Laodamija, sadržan je i u genomu Pule. Danas obje imaju Arsenal koji to više nije. 

Histarska, rimska, bizantska, franačka, mletačka, austrijska, talijanska, hrvatska, predratna, ratna, poratna, međuratna, pustošena pa nanovo građena i naseljavana, Pula je u svim svojim množinama grad u tijeku. Legenda kaže da su je osnovali Kolhiđani i da joj ime znači grad bjegunaca. Fuga“. (Leonida Kovač)

Za Sa(n)jam knjige u Istri Pula je otpočetka taj, početni grad – grad koji se unazad razvija u fotografsko sjećanje, memoriju iz koje dolazi.

Trilogija, Pula – Grad interval 

U Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca Sa(n)jam knjige u Istri postavlja autorsku izložbu Igora Zirojevića Trilogija, Pula – Grad interval. Izložbom se obrazlaže predodžba o Gradu kao „svojevrsnom otoku u morurasapa. Mjestu produljenog života u ponovnom nastajanju. Utočištu na koje autor doplovljava u potrazi za samim sobom“, a komplementarna je monografiji Pula – Grad interval III: Pregaoci, koja se također predstavlja na ovogodišnjem programu.

Kustosica izložbe Paola Orlić za izložbu uzima moto iz Vrste prostora Georgesa Pereca – Moji su prostori krhki: vrijeme će ih istrošiti i uništiti: više ništa neće biti nalik onome što je bilo prije, pamćenje će me izdati, u sjećanje mi se uvući zaborav, gledat ću nekoliko požutjelih fotografija izlomljenih rubova ne prepoznajući ih... – pa kaže: „Godinama zaokupljen temom prostora i složenih stratigrafija memorijeGrada koji naziva svojim, duboko svjestan da je svako posjedovanje i označavanje prostora tek puka tlapnja, evocirajući prizore u kojima rekreira osobne priče, Igor Zirojević kontinuirano gradi svojevrsni repozitorij memorija kao niz prizora – faseta Barthesovskog punctuma koji ga ubadaju, režu i sasvim ga se osobno tiču. Baš onako kao što njegova potraga za vlastitim Gradom u intervalima epoha kao kulisama određenja postaje potraga za samim sobom – subjektivnom fasetom mikropovijesti, njegov vlastiti tzv. drugi punctum, tako i vizure koje otima od procesa nestajanja, otkrivaju (novo)nastale vizure samog sebe. Razmišljajući o prostoru kao nečemu što se topi poput pijeska koji sipi kroz prste dok ga vrijeme odnosi ostavljajući bezoblične dronjke, smisao susreta sa samim sobom na pojedinim točkama životnih raskrsnica ivremenskih intervala koje rekreira, počiva na tragu pokušaja očuvanja ili održavanja na životu: nekoliko mrvica oteti praznini koja se širi, ostaviti ponegdje pokoju brazdu, trag, pečat ili neki znak. Sve redom punctumi duboko proživljenih osobnih iskustava prostora i vremena na razmeđu nekog slavnijeg bivstvovanja jučer i nestajanja sutra; svi kadrovi njegova intimnog arhiva Grada obrisi su prostora koji se na ovome mjestu otimaju od polaganog ali sigurnog memorijskog rasapa i dokinuća. U procjepu između fotografije i teksta, vječitoj fugi u kojoj titra na tisuće iskliznutih priča, on otvara prostore novih interpretacija u kojima se pozicija slike u vremenskom kontinuumu izvrnula pa svjetlom (do)pisane vizure postaju sjećanja koja posjeduju njega“.  

Memorijalna izložba: DUŠAN KARPATSKÝ 

U atriju svojega glavnog prostora Sa(n)jam knjige u Istri priređuje memorijalnu izložbu, ormar sjećanja na Dušana Karpatskog (1935–2017), slavista i kroatista, pisca i prevoditelja, publicista i promicatelja kulture, Krležina i Havelova prijatelja. „Bio je čovjek češke kulture, samoironije i ironije. Imao je u sebi nešto moderno, istinski subverzivno“, rekla je Magdalena Vodopija u komemorativnom slovu, dodavši: „U sajamske dvorane Dušan Karpatský unio je srednjoeuropski duh, bio je netko tko je Sajmu otkrio Festival. Došao je na Sajam kad smo ušli u Dom hrvatskih branitelja i krenuli raditi Festival. Dopala mu se naša subverzivnost, počeli smo surađivati, doveo nam je Menzela, Vaculíka; Viewegh je ovdje bio zvijezda... S Karpatskim smo se prestali osjećati malima“. Doista, otkad je 2001. sudjelovao u programu Duša je more, Karpatský je deset godina živio s Pulom. Već sljedeće godine održali su se Dani Češke u Puli, pa 2003. predstavljanje Zlatne knjige češkoga pjesništva. Kao dobitnik Nagrade Hrvatskoga kulturnog kluba i INE za promicanje hrvatske kulture u svijetu 2004. gost je Doručka s autorom. U programu Hrvatska književnost u svijetu 2007. predstavljena je njegova Antologija hrvatske poezije, a 2010, u Sutonu uz knjigu, i Epistolar. Ta zbirka, kojoj je Sa(n)jam knjige u Istri i sunakladnik, sadržava izbor pisama iz njegova osobnog arhiva, priređenih za tisak jer „s jedne strane svjedoče o prijateljstvu, a s druge o književnosti“. Među 140 pisaca–korspondenata, većinom književnika čija je djela Dušan Karpatský prevodio ili objavljivao kao urednik čeških književnih časopisa, i hrvatski su pisci (Branko Belan, Ivo Brešan, Vladan Desnica, Ivo Frangeš, Ivan Golub, Vlado Gotovac, Ljudevit Jonke, Davor Kapetanić, Slavko Kolar, Miroslav Krleža, Vojislav Kuzmanović, Ranko Marinković, Marijan Matković, Slavko Mihalić, Nikica Petrak, Ivan Raos, Andriana Škunca, Antun Šoljan, Nikola Šop i dr.). Neka od tih pisama, s drugim memorabilijama, čine dokumentacijsku osnovu izložbe kojom se skreće pozornost ne samo na važnu figuru kojoj je posvećena već i na građu koja kao materijalna baština čuva duh epohe kojoj je Karpatský bio otporni svjedok s osmijehom. Dio memorijalne izložbe bio je sastavnica izložbe Dušan Karpatský – Znan i neznan, koja je realizirana uz novčanu podršku Ministarstva kulture Češke Republike. Eksponati su dobiveni zaslugom Udruženja građana bivše Jugoslavije koji žive u Češkoj Lastavicate tvrtke FOR PRAGUE s.r.o., kao i  gospodina Andreja Stojkovića.

Ivan Obrovac PANTOSKOPIJE uz glazbeno-vizualni performans Tamara Obrovac Transhistria quarteta i video-projekciju umjetničkih radova Ivana Obrovca u režiji Matije Debeljuha

Realiziran u suradnji Sa(n)jam knjige u Istri s Muzejom suvremene umjetnosti Istre/ Museo d'arte contemporanea dell'Istria projekt Obrovac na kvadrat jedinstveni je umjetnički događaj: susret likovne i glazbene umjetnosti slikara Ivana Obrovca i njegove kćeri, pulske etno-jazz glazbenice Tamare Obrovac. Na otvaranju izložbe slikarskih radova nastalih u posljednjih petnaest godina (Pantoskopije) izvodi se glazbeno-vizualni performans, koji se sastoji od glazbene izvedbe Tamare Obrovac Transhistria quarteta (Tamara Obrovac / glas, Uroš Rakovec / gitara, Žiga Golob / kontrabas, Krunoslav Levačić / bubnjevi), te video-projekcije umjetničkih radova Ivana Obrovca u režiji Matije Debeljuha. Izložba Pantoskopije priređena je na temelju istoimene izložbe postavljene početkom godine u zagrebačkoj Laubi, a njezina pulska redakcija komplementarna je monografiji Obrovac, Ivan i Tamara, koja se u produkciji Sa(n)jam knjige u Istri premijerno predstavlja u njegovu ovogodišnjem programu. Kustosi izložbe su Leonida Kovač i Mladen Lučić, povjesničar umjetnosti i kustos, autor niza izložbenih postava i studija, muzejski savjetnik Muzeja suvremene umjetnosti u Puli. 

„Premda uvijek svjestan recentne stvarnosti oko sebe, ali i vjeran poslanju umjetnosti koja treba biti duhovnom nadgradnjom takvih zbivanja, Obrovac odlučuje svojem slikarstvu dodijeliti ulogu estetskog i etičkog korektiva koji će objediniti slikarska znanja i spoznaje te zanemariti društvene uzuse, važeće pokrete i dolazeće trendove. Pitanje stila ne traži u eksplicitno programski deklariranim pravcima, već u sintezi tradicije i suvremenosti izbjegavajući podjele na kolorističko i akromatsko, ekspresivno i konstruktivno, gestualno i tautološko, figurativno i apstraktno. Radi se o visoko rafiniranom pristupu slikarskim problemima baziranim na tradiciji i avangardnim pokretima proteklog stoljeća gdje nam Obrovac nenametljivo kazuje priču o istinskim i povijesnim vrijednostima modernizama.“ (Mladen Lučić)

„I upravo se ta kontinuirana sadašnjost, koja je istodobno ovdje a uvijek i negdje drugdje i čiji se slojevi umnažaju u beskonačnost poput slike koja se bježeći pojavljuje u sučeljavanju dvaju zrcala, zbiva u slikama Ivana Obrovca. U emerzijama gdje se sjećanje neprestano re-producira u vlastitoj silovitoj bezformnosti i time iznova samo sebe proizvodi opozivajući zadrživost ijedne slike. Jer, slika je očitost nevidljivoga i u njezinoj je podlozi imaginacija, zapisat će Jean-Luc Nancy. Imaginacija kao djelatna sila slika nevidljivoga? Sila što neprestano rekonfigurira tektonske ploče ne ostavljajući površinske tragove? Možda baš zato Obrovac slika Rengenizam u kojemu se torzo profilno smještene sjedeće figure doima poput okvira slike unutar koje se otvara ponor akcelerirajućih tragova“. (Leonida Kovač) 

Jutra u Rusiji

U programu Slavenski đardin, Jože Suhadolnik izlaže u Gradskoj galeriji Pula ciklus svojih fotografija naslovljen Jutra u Rusiji. Suhadolnik je iz Ljubljane, gdje je vrlo mlad započeo profesionalnu karijeru agencijskoga fotografa (Tanjug). Poslije je radio za globalne mreže (Reuters, Associated Press, EPA), a od novinske fotografije nije odustao (radi za ljubljansko Delo), jednako kao ni od strasti da svoja autorska zapažanja podijeli s drugima u kataloškom, izložbenom formatu. Nerijetko su to jednostavno Portreti,domaći i prekogranični zapisi, a Jutra u Rusiji su, otkad ih je (2004) premijerno predstavila Založba Beletrina, bila na više galerijskih adresa. Beletrina je u Rusiju na ekspediciju odvela desetak slovenskih pisaca, a s njima je bio i Suhadolnik, pa se dobila intermedijalna, tekstualno-likovna cjelina o „ruskoj duši, ruskom totalitarizmu, ulozi žene i stranca u Rusiji, varljivom odrazu Sankt Peterburga i moskovskom kaosu“, s dojmom kako – Rusija pažljivo čuva svoju tajnu.

Suhadolnikove „fotografije sadržavaju ono što je za fotografski medij ključno: niše, šupljine, ureze koji ubadaju i sijeku gledateljev pogled i zbog kojih fotografija nije tek mimetički prikaz istine – u mjeri u kojoj bi to uopće bilo moguće – pa se u rastvorenostima u koje padne gledateljev pogled generiraju značenja i sadržaj. Njihova privlačnost nalik je onoj privlačnosti kad se naš pogled susretne s pogledom drugog, pa tada, radi iznenađenja, možda i stida – jer se za trenutak razotkrila naša želja – svoj pogled izmaknemo, ali se on kao po nekom magnetizmu opet vrati i prilijepi na objekt. Većina fotografija nadilazi plitku dvodimenzionalnost jer se, vjerojatno ne samo uslijed kompozicijskih postupaka i tehničkih zakonitosti, pri svakom pogledu rastvore i otvore nova asocijativna i značenjska polja. To vrijedi i za fotografiju napuštena bijelog psa koji leži među savijenim brezama, pa i za snimak privlačne mlade policajke koja stoji pred reklamnim panoom s kojeg se smiješi manekenka, kao i za niz crno-bijelih snimaka ruskih urbanih predjela na kojima, začudo, skoro da i nema ljudi. I sama sam doživjela Rusiju u travnju kao takav kraj odsutnosti boje – s izuzetkom arhitekture diktatura, modre i zlatne na pravoslavnim kupolama i crvene na Kremlju i Trgu Oktobarske revolucije – dok je tamo zima još čvrstom rukom stezala mjesta i seoske predjele. Suhadolnikove fotografije više su od pukih prikaza izvanjskog okoliša, to su vizualni zapisi nutarnjih predjela koji prodiru kroz fotografsku površinu i žive u gledateljevu mentalnom svijetu, mada su fizički negdje sasvim drugdje. Fotografija koja sadrži te procijepe i niše, živ je materijal koji pobuđuje i pokreće nove predodžbe i nove smislove, čak i kad skrenemo pogled ili zatvorimo oči“. (Mojca Kumerdej)

Ilustrirana povijest izdaje

U programu Grad, Sa(n)jam knjige u Istri u Galeriji Makina postavlja izložbu Ilustrirana povijest izdaje, kao poveznicu s naraštajem u čijoj se senzibilnosti kristalizirala sada obljetnička festivalska agenda. Riječ je o izložbi naslovnica (omota) albuma legendarne pulske grupe KUD Idijoti, koji su sakupljeni i obrađeni na jednom mjestu prvi put u galerijskom kontekstu kao artefakti epohe. 

Kustosica izložbe Paola Orlić upućuje da „u doba dok su kompjuteri još uvijek dalek i stran pojam baš kao i sofisticirani alati kompjuterske grafike koji su tek u povojima, četvorka KUD Idijota: Tusta, Sale, Dr. Fric i Ptica, vizualni identitet benda uz svoju glazbu kreiraju instinktivno, iskreno i po DIY (uradi sam) principu, u kućnom izdanju jednog od njih. Osim što u bendu svira bubanj, kao član s najviše afiniteta za vizualno izražavanje, Diego Bosusco – Ptica, tada još ne osobito svjesno, igrajući se svim budućim teorijski artikuliranim postulatima low-cost, copy–paste, DIY punk estetike, u svom dnevnom boravku udara temelje onoga po čemu će KUD Idijoti danas biti nadaleko prepoznatljivi, a to je prije svega slavni logotip crvene zvijezde uz devet covera albuma koje u bendu slaže po partijskom zadatku. Spomenuti vizuali okrunjeni copywriterski provokativnim i danas besmrtnim naslovima nastalim iz sinergije rijetko autentičnih, duhovitih i kreativno kompatibilnih osobnosti, dodatno su na izložbi artikulirani perom nekadašnjeg basista Nenada Marjanovića dr. Frica, koji objašnjava kontekst njihovog nastanka.

Legendarna četvorka KUD Idijota koja je svojom beskompromisnošću utjelovila istinski gradski integritet, jer jedinu izdaju koju je počinila bila je ona diskografske prirode, obilježila je mnoge i ne samo pulske mladosti, pa je izložba naslovnica njihovih kultnih albuma svojevrstan hommage ne samo gradu nego i duhu toga doba“.

Izložbena storija: Legendarni uživo; Bolje izdati ploču nego prijatelja; Budimo solidarni s bogatima; Hoćemo cenzuru; Bolivia R’N’R; Mi smo ovdje samo zbog para; Glupost je neuništiva; Tako je govorio Zaratusta; Megapunk; Fuck; Single collection Vol 1; Cijena ponosa.

Pop–up izložba iznenađenja

Festivalski izložbeni program na obljetničkom 25. Sa(n)jam knjige u Istri značajnim se dijelom otvara kao svojevrstan prolog manifestacije, čime se javnost i posjetitelji uvode u atmosferu glavnoga događaja, a kao pomak u kontinuitetu zamišljena je i izložba iznenađenja koja se kao breakpoint upriličuje u atriju središnjega sajamskog prostora.

5. 11.
GRADOVI U TIJEKU
Mauricio Ferlin, Leonida Kovač, Tina Ivezić i Maja Kolar 
Povijesni i pomorski muzej Istre/Museo storico e navale dell'Istria

28. 11.
TRILOGIJA. PULA – GRAD INTERVAL
Igor Zirojević
Muzejsko-galerijski prostor Sveta srca