Turska - euroazijski dragulj veličanstvene povijesti
Istok i Zapad u jednome
Euroazijska država smještena u jugoistočnoj Europi (Istočna Tracija) i jugozapadnom dijelu Azije (Mala Azija), Turska graniči na istoku s Gruzijom, Armenijom, Azerbajdžanom i Iranom, na jugu s Irakom i Sirijom te na zapadu s Grčkom, Bugarskom. Sredozemno more i Cipar nalaze se na jugu, Egejsko more i otoci na zapadu te Crno more na sjeveru. Europski i azijski dio turske dijeli Mramorno more i tjesnaci Bospor i Dardaneli. Zbog položaja države na dva kontinenta, turska kultura je jedinstven spoj istočnjačkih i zapadnjačkih običaja i tradicija, a sam položaj zemlje između Europe na zapadu, središnje Azije na istoku, Rusije na sjeveru i Bliskog istoka na jugu, dao je Turskoj i veliku stratešku važnost. Turska je demokratska, sekularna, unitarna, ustavna republika čiji je politički sustav 1923. utemeljio Mustafa Kemal Atatürk, kojega Turci nazivaju „ocem moderne države“, a nakon propasti Osmanskog Carstva poslije Prvog svjetskog rata. Od tada se politika države počela okretati zapadu, tako da je Turska danas članica mnogih zapadnih organizacija kao što su Vijeće Europe, NATO, OECD i OSCE. Turska je 2005. počela pregovore za članstvo u Europskoj uniji, u koju pokušava ući više od 40 godina, no, bezuspješno. Dio zapadnih europskih država ipak još ne želi tu državu u svom „jatu“, zacijelo se plašeći onog njezinog azijskog dijela i običaja, zaboravljajući pritom koliko je energije, novca i marljivosti sama Turska uložila u modernizaciju države, koja je, da paradoks bude veći, s time započela čak i puno ranije negoli neke europske države koje se vole dičiti svojim modernizmom. Istovremeno s držanjem koraka sa Zapadom, Turska održava i pojačava svoje političke i gospodarske veze i sa istočnim državama.
Povijest Anatolije prije dolaska Turaka
Poluotok Mala Azija, koji čini veći dio teritorija današnje Turske, jedno je od najstarijih stalno naseljenih područja svijeta. Ovdje su pronađena naselja iz razdoblja mlađeg kamenog doba (Göbekli Tepe, Çatal Höyük, Çayönü, Nevali Cori, Hacilar i Mersin), koji se smatraju jednim od najranijih ljudskih naselja na svijetu.
Hetitsko carstvo bilo je prvo veliko carstvo na ovom području, a trajalo je od 18. do 13. stoljeća pr. Kr. Kasnije utjecaj su stekli Frigijci koji su bili indoeuropski narod i čije carstvo su u 7. stoljeću pr. Kr. uništili Kimerijci. Najznačajnije države nasljednice Frigije bile Lidija, Karija i Licija. Jezici kojima su govorili Lidijci i Licijci spadali su u indoeuropske.
Negdje oko 1200. pr. Kr. na zapadnoj obali Anatolije naselila su se grčka plemena. Ovo cijelo područje je u 6. i 5. st. pr. Kr. osvojilo perzijsko Ahemenidsko Carstvo. Kasnije je 334. pr. Kr. ovo područje osvojio Aleksandar Veliki. Anatolija je zatim podijeljena u veliki broj manjih grčkih država, kao što su Bitinija, Kapadocija, Pergam i Pont. Sva ova carstva pokorio je Rim do sredine prvog stoljeća pr. Kr. Godine 324., rimski car Konstantin I. Veliki izabrao je Bizantion za novi glavni grad Rimskog Carstva (kasniji Carigrad). Nakon pada Zapadnog rimskog carstva Carigrad je postao glavni grad Bizantskog carstva.
