Pisac László Végel gostovao je na drugom Doručku s autorom. Nedavno je, kako je rekao voditelju Aljoši Pužaru,  postao počasni građanin rodnog Srbobrana, gdje je i krenuo u svijet knjiga posjećujući bibiloteku najprije čitajući dječju književnost pa potom Stendhala te mu je kasnije Balzac postao omiljeni pisac, ali poslije tranzicije devedesetih.

- Mi živimo u Balzacovo vrijeme, a glumimo finoću Prousta, rekao je Végel. Na Pužarovo pitanje koje balzacovske karaktere je 90-ih počeo uočavati, odgovorio je da su to grandioznost, egoizam i borba za vlast te da sve više nedostaje solidarnost.

- Postali smo surovi, živimo u vrijeme straha i surovosti, rekao je. Komentirao je također da književnost sada stvara novu intelektualnu elitu jer je stara izgubila svoj značaj.

- Goethe i Stendhal nisu bili u areni, gledali su s visine, a sad se književnici bore s lavovima. Današnje vrijeme traži manje mudrosti, a više rizika, rekao je Végel osvrnuvši se na stanje u današnjoj književnosti.