- Boja zemlje je stvarnosna proza, fikcije ili nema ili je tako skrivena da se ne može prepoznati, rekao je Emir Imamović Pirke na predstavljanju ovog romana Elvedina Nezirovića u sklopu programa Hercegovina čita.  

- Za ovo je trebalo otvoriti vrata od utrobe, pisati ovu knjigu nije bio lak proces, komentirao je Pirke. Sam autor rekao je da je dugo razmišljao o pisanju ove knjige te je, nakon što je napisao prvo poglavlje, tekst „sam potekao“. Pisao je o seljenjima, preranoj smrti oca, ratnim strahotama...

- U sređivanju knjige pokušavao sam odvojiti ono lično, zanimljivo čitaocu, i privatno, monotono pa sam kasnije dio teksta izbacio, rekao je Nezirović. Prvi put je, kaže, na ratištu, zimi s 1994. na 1995. godinu, shvatio da bi ono što doživljava mogla postati književna građa. Tada je imao 18 godina i u ratu je vodio dnevnik te je kasnije te zapise uobličio u knjigu.

- Uvijek sam prije mislio da ljudi koji pišu knjige ne pišu o sebi. Inspirirala me trilogija Henryja Millera Ružičasto raspeće, shvatio sam da mogu napisati knjigu zasnovanu na autobiografskim detaljima. Bilo mi je važno da zapisi u knjizi budu onakvi kako se sjećam, a sjećanje nikad nije identično onom što se dogodilo, rekao je Nezirović. U jezičnom smislu inspirirala su ga djela Mirka Kovača, gdje, kako je rekao, nema nijedne „riječi viška“. Tražio je i savjet Miljenka Jergovića, jer kako je rekao Nezirović, prije ovog romana pisao je poeziju, i on mu je rekao da je roman u redu. Nezirović, koji je studirao književnost, rekao je da njegov roman ima esejističkih, autobiografskih i dnevničkih elemenata. Kako je primijetio Pirke, Nezirović u romanu nije štedio ni svoje rođake, no autor kaže da  je ipak više toga sakrio nego rekao o njima. Najupečatljivija asocijacija vezana uz rat mu je bila glad pa se i toga dotakao u knjizi. Opisao je i Mostar osamdesetih godina i taj grad bio je za njega tada idealan.

- To nema veze s jugonstalgijom. To je težnja da se živi u normalnom gradu, što danas nije slučaj. Nemam nijedno traumatično sjećanje iz toga vremena iako me ulica odgojila i to je grad u kojem bih danas volio živjeti ako je moguće. U Mostaru živim čitav život i, iskreno, uvijek nađem razlog da ostanem, zaključio je.

Elvedin Nezirović diplomirao je bosanski jezik i književnost na Pedagoškoj akademiji i engleski jezik i književnost na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru. Objavljivao je u brojnim regionalnim časopisima za književnost. Ravnatelj je Pavarotti centra u Mostaru.