„Što je meni Hercegovina i gdje“ naziv je okrugog stola održanog u petak u sklopu programa Hercegovina čita na 23. Sa(n)jam knjige u Istri. Sudjelovali su glumac Goran Bogdan, episkop Grigorije i leksikograf Vlaho Bogišić, a moderator je bio novinar i pisac Emir Imamović Pirke.

- Hercegovina je realno nevidljiva mediteranska zemlja, u Trebinju i Mostaru doživljava se osjećaj mora iako se ono ne vidi. Prava Hercegovina je mediteranski svijet koji se ne da opisati, rekao je Vlaho Bogišić o svom doživljaju Hercegovine.

- Za mene je Hercegovina prostor slobode, a to je prostor koji nam treba da možemo živjeti. Poslužit ću se Andrićevim doživljajem Hercegovine, on kaže da svuda na svijetu ljude budi buka, samo u Hercegovini budi ih svjetlost. Glavna supstanca tu je svjetlost, a druga je kamen. U susretu svjetlosti i kamena opis je hercegovačkog čovjeka koji liči na zatvoreni grad. Nije lišen strasti, ali je drži pod kontrolom. Živim 25 godina u Hercegovini i tamo vrijeme teče sporo i nečujno. Hercegovački čovjek odrastao je na kamenu, taj susret svjetlosti i kamena je trenutak u kojem se zaustavlja nesretna razvijenost prostora i vremena, rekao je episkop Grigorije. Citirao je Seneku koji je rekao da čovjeku nitko ne može oduzeti slobodu da se nazove čovjekom ako negdje može stati, a da se vidi nebo.

- Stojim li u Širokom Brijegu, Nevesinju, Trebinju ili Ljubuškom mogu osjetiti slobodu, a da ne ugrožavam nikoga niti sam ja ugrožen pa tu mogu biti slobodan. Razlike su dobre, ali podjele su ono što udaljava jednog čovjeka od drugog i to nije dobro. Trebamo razgovarati i shvatiti koliko je dobro što smo različiti i da su podjele opasne. Hercegovina je za mene cjelovita, nepodijeljena, rekao je.

Bogdan je govorio o West Herzegowina Festu, festivalu koji je osnovao prije petnaest godina. Hercegovina je najnepoznatiji dio Europe, u kojem od 13. stoljeća nema mira i uvijek postoje prijepori, rekao je.

- Kad smo počinjali s West Herzegowina Festom htjeli smo samo biti Hercegovci. Postoji hrvatska, srpska i bošnjačka Hercegovina i svi misle da je baš njihova. Taj narod je kao da ga je Andrić napisao, ali pored ljepote ima i isključivost, rekao je.

Hercegovina je zanimljiva i po svom urbanom svijetu, po starim gradovima, iako nisu svi turistički prepoznati. „U Trebinju ima dobrih hotela, ako vas radnici ne probude kosilicom, probudit će vas tišina“,  komentirao je Bogišić.

Govorilo se i o Hercegovini kao regiji velikih ljudi, poput Maka Dizdara, Dušana Vukotića i Antuna Branka Šimića, koji su tom prostoru udahnuli nešto živo. U tom smislu je Hercegovina kompleksna, komentirao je episkop Grigorije, ali ta zatvorenost može dovesti do toga da čovjek iracionalno eksplodira, a posljedice mogu biti kobne. Govoreći pak o predsrasudama prema Hercegovcima, Bogdan je rekao da su one generalizacija, dodajući da se često u Hercegovini i umjetnici u svom društvenom angažmanu bave pogrešnim stvarima.

- Ne treba nam neprijatelj, mi sami sebe uništavamo, kao da stalno pišemo malim slovima, komentirao je Bogdan. Pirke je pitao episkopa Grigorija postoji li u Hercegovini među vjernicima različitih vjera običaj da odlaze jedni kod drugih.

- Pokušavamo izgraditi vlastitu ličnost, a ne shvaćamo da je onaj drugi naša ličnost i to su veliki ljudi znali. Čim živite pored nekoga, on utječe na vaš identitet i utječe na njegovu izgradnju. Upoznavanje drugih je upoznavanje nas samih i zato je taj drugi toliko važan, rekao je. Moramo drugoga vidjeti kao uzrok postojanja svoje vlastite ličnosti, to nedostaje kod nas u Bosni i Hercegovini. Nikad se ne bismo toliko tukli da nam nije stalo do drugih, i kad ga tučeš, znaš da samoga sebe ubijaš, rekao je episkop Grigorije.