Profesorica, prevoditeljica i feministica Iva Grgić Maroević gostovala je u ponedjeljak u programu Doručak s autorom.

Govoreći o direktnom prevođenju i odnosu pisca prema jeziku, navela je primjer gostovanja Orhana Pamuka u Puli kada je pisac odbio govoriti na turskom jer se nije htio getoizirati, na što je voditelj Doručka Aljoša Pužar Jezik komentirao kako jezik piscu može biti i zatočenje i izlaz.

S obzirom na to da je Grgić Maroević bila predsjednica Hrvatskog društva prevoditelja, upitana o ulozi prenošenja drugih glasova i kultura, odgovorila je kako, nakon što autor otpusti svoju knjigu u svijet, prevoditelj može - pod navodnicima i uvjetno rečeno - raditi s njom što god želi, pa autoru/ici nije svejedno što će se dogoditi s tim tekstom.

Govoreći o jeziku, suvremenosti i novim tehnologijama, navela je dva problema: Google Translate, naime, ''zna'' samo ono što ljudi u njega stave, te u prijevodu preslikava patrijarhalne forme iz društva, stoga je dadilja uglavnom ženskog, a liječnik muškog roda. Drugi problem nalazi se u činjenici da Google druge jezike često prevodi preko engleskog, a to je problem, jer, kako kaže stara poslovica, forma mentis. Iako je talijanistica i anglistica, činjenicu da se oblik mišljenja iz drugih jezika prenosi preko engleskog smatra gotovo tragičnom situacijom. – Trebalo mi je gotovo 40 godina da shvatim onu Koliko jezika govoriš, toliko ljudi vrijediš. Mislila sam da je to prazna fraza, floskula, da to znači da je dobro znati više jezika...Ne! To znači točno ono što kaže, a to je: koliko si oblika mišljenja kadar usvojiti, toliko ćeš bogatije ljudsko biće biti.   

Upitana o muškom i ženskom prevođenju, kazala je kako u prevođenju postoji etika skrbi, dio ženskoga kojeg se nikada ne bi željela odreći – jer se prevođenje imanentno bavi brigom za drugoga, za autora, tekst, kojemu pomažemo da se prenese u drugi jezični medij - no ne želi da je itko svede na etiku skrbi, kao što ne voli komentare da je prevođenje samozatajna aktivnost jer je autorima itekako stalo do prijevoda teksta, te je pozitivna manipulacija tekstom nužna.

Upitana o položaju intelektualaca danas, odgovorila je da se ne bi trebali pjeniti oko vlastite pozicije, te je citirala Sartrea koji je rekao da je intelektualac čovjek koji se uzrujava oko stvari koje ga se izravno ne tiču. Ono što nju muči je to što joj u posljednje vrijeme ljudi govore da bi trebala gledati gledati svoja posla, ne uzrujavati se i čuvati svoju intimu, no ona se želi slobodno kretati između privatne i javne sfere. Također, smeta joj ravnodušnost i percepcija ljudi da se stvari ne mogu mijenjati - fenomen TINA, odnosno There Is No Alternative. Na pitanje smatra li se optimisticom, odgovorila je potvrdno, kazavši kako ''biti optimist znači činiti sve što možeš da stvari budu bolje. To je ovaj racionalni dio. Onda se iracionalno nadaš da će stvarno biti.''