- Pokušat ću govoriti istinito, a ako ne, slagat ću, pa se pokajati, našalio se Ivica Prtenjača na početku predstavljanja svog romana Tiho rušenje, istaknuvši kako je ta knjiga neobična za njega jer je naslov smislio već na početku pisanja, te da se radi o svojevrsnoj pjesničkoj sintagmi koja spaja dvije udaljene riječi, a da se u romanu se ruši tiho zbog delikatne tajne koju skriva stan u kojem se odvija radnja.

Nakon što je voditeljica Paola Orlić pročitala odlomak iz knjige u kojem se govori o životu i ruganju smrti, Prtenjača je ispričao zgodu iz osnovne škole kada je s razredom posjetio crkvicu u Bermu u kojoj se nalazi freska Ples mrtvaca Vincenta iz Kastva, te kako ga je cerek kostura s freski naveo na razmišljanje o tome kako se interijeri nepovratno mijenjaju, kao i životi njihovih stanovnika, te kako treba zauzeti određeni odmak prema neminovnosti smrti.

Na upit o trajanju njegovih literarnih građevinskih radova, Prtenjača se našalio kako se ''ubio od posla'' dva mjeseca po dva sata dnevno. - Ne, ne, nema zanosa, nema čak ni inspiracije. Imam puno posla i stolicu bez naslona, koji je pukao, pa knjiga mora biti kratka jer ne mogu dugo sjediti, našalio se. Kazao je kako mu reduktivna misao u pisanju pomaže pri bržem stvaranju, a tijekom pisanja knjige slušao je Arsenovu ''Čistim svoj život''. 

Upitan o unošenju promjena u život, Prtenjača je rekao kako se svakom novom knjigom, svakim filmom, svakim susretom s drugima život mijenja, a da on sam piše zato da se stavi u poziciju drugoga: - Ja pišem zato da ljudima uđem u usta, da im dam glas, jer tamo ih mogu roditi i ubiti.