O kraju intime na okruglom stolu raspravljali su Vladislav Bajac, Leonida Kovač, Andrej Nikolaidis i Aljoša Pužar, uz moderatora Andreu Matoševića.

Nikolaidis je naveo da je u svoju prozu dosad unio više biografskih elemenata: ˝Mislim da nitko ne laže tako savršeno kao onaj tko govori o sebi u ispovjednom tonu. Proces pisanja za mene je proces traženja, a to ja meni izmiče. Identitet nije ništa ukucano u kamenu, moguće je istovremeno pisati intimno i tuđe. Istovremeno možeš biti intiman i alijeniran, moguće je da ono intimno nije ništa toplo, i to može biti ledeno˝, rekao je .

Kad se spoje autor i čitatelj, ujedno smo antipodi i homo duplexi, a čitatelj ne može biti pasivan ni da hoće, rekao je Bajac.

Odgovarajući na Matoševićevo pitanje na koji način je intima zapravo artikulirana kroz umjetnost, Leonida Kovač je odgovorila da ipak moramo uspostaviti distancu kako bismo spoznali predmet svoga interesa. Razgovor se poveo i o granici na kojoj prestaje svijet, a počinje osoba pa je navela da primjećuje kako s novim medijima počinje i razmišljati na drugi način.

˝S internetom mi tekst ide u digresije, a s pisaćim strojem mi je išlo linearno. Također, mom tijelu se događa kemijska rekcija, dok čitam, istovremeno primam informacije i mijenjam se. Mišljenje je jedini prostor kojim možemo zadržati svoju intimu i svoj svijet˝, zaključila je Leonida Kovač.