U nedjelju je na Doručku s autorom voditelj Aljoša Pužar ugostio Grigorija, episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog. – Moje duboko uvjerenje je da bez dijaloga nema spasa, budućnosti. Neshvatljivo mi je da čovjek koji voli Boga nije za dijalog, rekao je episkop odmah na početku razgovora.

- Mi poznajemo Isusa Krista u onoj mjeri u kojoj nam se on otkrio, kazao je Grigorije. Citirao je Isusa koji je rekao da nije bitno je li netko za ili protiv Rimskog carstva, jer on on, Isus, daje mir koji nije s ovog svijeta, a taj dar se može primiti ili odbiti. Episkop Grigorije govorio je o otvaranju drugome, i rekao kako je ''bližnji tvoj svaki čovjek˝.

Na pitanje voditelja postoji li etička dimenzija koju bi episkop mogao nama osvijestiti i u kojoj bi se mogao naći svaki član zajednice, uključujući ateiste i agnostike, episkop je odgovorio kako će carstvo naslijediti onaj tko nahrani gladnog, napoji žednog, posjeti onoga tko je u zatvoru...Citirao je filozofa Levinasa i njegovo viđenje etike, te rekao kako je jutros vodio službu u jednoj maloj pulskoj crkvi, nakon čega je vjernicima rekao da pođu u miru. – Mir i dobrota jedini se umnožavaju dijeljenjem. 

Voditelj Pužar i episkop Grigorije razgovarali su i o ravnoteži između ambicije i gramzivosti, nakon čega je episkop govorio o srednjem putu. – Da bi čovjek mogao nastupiti prema drugom biću, važno je da se sabere u sebi, da sabere sve dimenzije svog bića kako ga ne bi ugrozio prejakom željom s jedne strane, ili prevelikom hladnoćom s druge.

Na upit o tome kako gleda na prostor spektakla, odgovorio je kako se radi o krizi kršćanstva, a problem su i vlastoljublje i sebeljublje. Govorio je i o idolima koji ništa ne daju, a iza kojih se ljudi kriju. – Onaj koji pravi idole želi imati oko sebe neslobodne ljude, i ne zna vole li ga oni ili ne jer su neslobodni, a gdje ima straha, nema ljubavi, rekao je. Povezao je i ljubav i slobodu, rekavši kako nas ljubav oslobađa.

Kada ga je voditelj upitao o njegovom spisateljskom radu, kazao je kako čovjek piše ako je ambiciozan ili ako se želi ispovijediti, a treći razlog je taj da želi s nekim razgovarati, želi da ga se čuje i razumije. Nazvao je to istovremeno ushićenjem i mukom duha i uma. Razgovarali su i o episkopovim modernim, reformatorskim nazorima, na što je episkop kazao kako se ljudi plaše otvorenosti jer ona stavlja na kušnju njihov identitet. Ako taj identitet jest utemeljen, čega se imaju plašiti? Nadodao je i kako može razumjeti da je netko zatvoren, no ne može razumjeti zašto bi nekome smetala njegova otvorenost. Za kraj je poručio kako se moramo osloboditi straha jedno od drugoga, te kako ne smijemo dozvoliti da nas političari ili bilo tko drugi straši: sloboda će nam omogućiti da volimo, pa čak i njih.