Varužan Vosganjan, rumunjski književnik, bivši ministar ekonomije i predsjednik Udruženja pisaca Rumunjske predstavio je u četvrtak navečer svoju Knjigu šapata, djelo prevedeno na 20 svjetskih jezika, uz stručnu asistenciju prevoditelja Gorana Čolakhodžića, a u publici je bio prisutan i rumunjski veleposlanik u Hrvatskoj, Njegova Ekselencija Constantin Mihail Grigorie.

Vosganjanov izdavač Ivan Sršen predstavio je knjigu ovog svestranog čovjeka smještenu u vrijeme kad su Armenci najviše propatili, a to je 1915. godina kada su Turci izvršili genocid nad armenskim stanovništvom. Ispričana je iz vizure desetogodišnjeg dječaka koji je prepušten sam sebi nakon smrti djeda.

- Sjećanje nije dio prošlosti, nego sadašnjosti, jer stvari koje pokušavaš zaboraviti se ponavljaju, naglasio je Vosganjan. Iako detaljno bilježi armenske običaje, vjeru, tradiciju, kuhinju i glazbu, ''ovo nije samo knjiga o Armencima, već i o cijelom 20. stoljeću i zlu koje je donijelo čovječanstvu: svjetskim ratovima, masovnim grobnicama, koncentracijskim logorima, genocidu i instrumentima ideologije. Kada pišeš o velikoj tragediji, pišeš o svim tragedijama, jer one nemaju materinji jezik.''

Na komentar voditelja Andree Matoševića kako je povijest 20. stoljeća vrlo glasna, te poticaju da objasni naslov knjige Vosganjan je rekao: ''Šapat je gesta iskrenosti i intimnosti. Kada si blizak s nekime, kao u ljubavnom odnosu, šapćeš. Samo mržnja viče. Ako želiš biti autentičan, ako želiš da drugi o tebi imaju bistru sliku, onda šapćeš.

O odnosu oprosta, osvete i zaborava je rekao: ''Zaborav je iluzija, jer ono što zaboravimo opet će se dogoditi. Ništa ne pamti bolje od povijesti. Osveta je, pak, najgluplje rješenje. Ne postoji aritmetika krvi, nikad se rana ne može izliječiti otvaranjem druge rane, kazao je, ilustriravši to antipodom Jakovljevih ljestvi koje, umjesto u raj, vode u pakao, a u jednom trenutku više ne znaš ni gdje si počeo, niti gdje ćeš završiti. – Oprost je najodgovornija opcija, zaključio je, nadodavši kako oprost daješ onda kada znaš zašto opraštaš i kada si siguran da se počinjeno neće opet dogoditi, za što netko mora preuzeti odgovornost. – Oprost je dijalog. Mi Armenci bi voljeli oprostiti, ali nemamo kome jer Turska vodi politiku negacije. Naglasio je kako Knjiga šapata nije povijesna knjiga jer ''povijest govori o pobjednicima, a književnost o poraženima'', te kako je ''smrt u povijesti apstraktna, a u književnosti ima ime, svatko umire zasebno''.

Vosganjan je rekao kako je Knjiga šapata prva knjiga koja je direktno prevedena s rumunjskog na armenski, a dosadašnja praksa je bila da se prevodi preko ruskog. Neobičan podatak da on sam nije preveo vlastitu knjigu objasnio je vrlo jednostavnom činjenicom da nije nikada upoznao pravog armenskog seljaka: ''Kako pisati na nekom jeziku ako ne znaš kakvi su pijanci koji govore tim jezikom?''

Unatoč teškim temama kojima se bavi ova knjiga, u njoj ipak postoji i humora i nade, izražene u jednoj naizgled običnoj rečenici djeda glavnog junaka: ''Uvijek ćeš naći prozor kroz koji možeš gledati''.