U subotu je u programu À propos posvećenome francuskoj i frankofonoj književnosti selektorica programa Nataša Medved ugostila Kaouther Adimi i Maryam Madjidi, Alžirku i Iranku koje žive u Francuskoj, te Madjidinog hrvatskog izdavača Ivana Sršena (Sandorf), a program je prevodila Nives Curić.

Kaouther Adimi predstavila je svoj roman Nos richesses, nagrađen Prix Renaudotom po izboru srednjoškolaca, o Edmondu Charlotu, mladom Francuzu koji je 1930-ih u Alžiru otvorio malu knjižaru i pokrenuo izdavačku kuću koja je izdala prvi Camusov roman. ''Htjela sam odati počast baš toj knjižari, tom prostoru u kojem su se okupljali pisci, čitatelji i autori'', rekla je Adimi.

S obzirom na to da se radnja događa u autoričinom rodnom Alžiru, i to u vrijeme političkih promjena i prevrata, voditeljicu Natašu Medved zanimalo je pitanje kolektivnog sjećanja i žrtvi kroz davanje glasa drugima, na što je Adimi komentirala kako je pisala o svojoj zemlji gdje je rođena i gdje je živjela, i da su njeni roditelji generacija koja je rođena u koloniziranom Alžiru, što znači da ne bi na jednaki način pisala o nekom meksičkom Edmondu Charlotu.

Ivan Sršen rekao je kako je prije dvije godine baš u Puli upoznao francuskog izdavača Madjidi. Tada su dogovorili izdavanje romana Čovjek-stup Gauza, autora koji je također sudjelovao na ovogodišnjem Sajmu knjiga, a kasnije je na red došla Madjidi. Maryam Madjidi, francuska autorica iranskih korijena, rekla je kako je od svoje 10. do 25. godine neprestano postavljala svojim roditeljima, iranskim komunistima koji su osamdesetih godina pobjegli od iranskog režima u Francusku, pitanja o Iranu, političkom zatvoreništvu, egzilu...''Tijekom 15 godina izgradila sam vlastitu arhivu i krenula pisati kada je ona sazrila u mojoj glavi''. Roman Marx i lutka, ovjenčan nagradom Goncourt za prvi roman, počela je pisati 2012. godine.

 – Htjela sam uroniti u svoj unutarnji svijet, u tišinu. Kao nekadašnja izbjeglica kojoj je prvi gubitak bio jezik (''kad ste mali domovina nije jasan pojam''), u početku je potisnula svoj materinji jezik, no s godinama je shvatila kako ne mora birati i kako dva jezika mogu koegzistirati: ''Identitet je mnogostruk'', rekla je. Danas predaje francuski mladim imigrantima pri francuskom Crvenom križu i smatra da primiti znači ''napraviti mjesta za drugoga''. Na upit o reakcijama na roman u Iranu rekla je kako su se nakon izdavanja pojavili prorežimski članci koji su je napali zbog toga što se kao žena usudila dotaknuti politike. Ponudili su joj prijevod knjige, no kako u Iranu nije uređeno pitanje autorskih prava, odbila je surađivati pod tim uvjetima.