OSMI DAN SAJMA O SOCIJALISTIČKOM ČOVJEKU, SAMOUBOJICAMA I (NE)NAPISANIM KNJIGAMA
Današnje jutro u Stripovskoj istarski gimnazijalci družili su se s ilustratorom, strip autorom i glazbenikom Viborom Juhasom koji im je uz pomoć Krune Lokotara i Emira Imamovića-Pirketa demonstrirao kako i uz pomoć koje tehnologije mogu od teksta napraviti spot.
Za to vrijeme, uz fritule i kavu Vojo Šiljak je ugostio Vladislava Bajca. Kao i inače, Šiljak je započeo kratkim predstavljanjem i nabrajanjem postignuća svoga gosta, no to je nabrajanje u ovom slučaju poprilično potrajalo. Donedavno dopredsjednik srpskog P.E.N. centra, osnivač iznimno uspješne izdavačke kuće Geopoetika, veliki poznavatelj dalekoistočnih kultura, prevoditelj, pisac, haiku pjesnik i ambasador srpske književnosti u svijetu Vladislav Bajac za svoj rad nagrađen je zavidnim brojem priznanja. Razgovor su počeli komenarima na ono najnovije, posebnu nagradu koju mu je kineska država dodijelila za promicanje njihove kulture u svijetu. Inače dugogodišnji član programskog odbora našeg Sajma podijelio je i dojmove s onog pekinškog na kojemu se susreo s nizom nakladničkih inovacija poput stroja za tiskanje na zahtjev. Nakon nabrajanja nagrada, uslijedilo je još jedno podulje nabrajanje - mjesta koje je Bajac pohodio u zadnje vrijeme. Autor s mnogim identitetima najbitnijim od njih smatra onaj nomadski, putnički. Potreba za kretanjem najjači je njegov instinkt i rado mu i često udovoljava. Na potrebu za povezivanjem s novim mjestima i svime što je drugačije logično se nadovezuje i njegov rad na promicanju suvremene književnosti unutar vlastite nakladničke kuće Geopoetike. Na tom je tragu pokrenuo i program Beograd čita koji je nadahnuo Sa(n)jam knjige u Istri da krene sa sličnim događanjima u Puli. Odlučili su postaviti knjige u javni prostor, tamo gdje su dostupne svima, kako bi podsjetili da je čitanje (i) javna stvar, nešto što se tiče svih i svakoga. Kao i u pulskom slučaju, ideja je u svakom smislu uspjela, a program Beograd čita nastavio se u jednom novom izdanju i na ovogodišnjem Sajmu s gostovanjem autora Geopoetike. Književnost je u svakom smislu dio svakodnevice i vrtloga života, samo je na autorima i čitateljima da budu dovoljno ludi u njihovu povezivanje, zaključio je Bajac.
Za to vrijeme oni koji su ranije doručkovali mogli su se u Crvenom salonu upoznati s inovativnim HRT-ovim multimedijalnim projektom ANIMA “Hotel Europa”. Projekt se sastojao od višemjesečnog putovanja HRT-ove novinarke i dizajnera Ivane Dragičević i Dinka Cepaka. Autom i brodom prošli su 2.000 kilometara dug put do Lampeduse i natrag, prikupljajući priče ilegalnih migranata, završili su s onima koji su ostali u Hrvatskoj ispitujući pritom i odnos Hrvata prema njima. Proces stvaranja ove novinarske priče uživo se prenosio na webu i društvenim mrežama, a kako izgleda finalni filmski proizvod možete pogledati OVDJE https://www.youtube.com/watch?v=2PrNrjNvTaQ
Nastavili smo s još jednim izdanjem Autor čita autora, danas u društvu Andree Matoševića i Igora Dude. Obje knjige o kojima smo slušali vezane su uz veliki projekt Stvaranje socijalističkog čovjeka - hrvatsko društvo i ideologija jugoslavenskog socijalizma koji provodi Centar za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma pri Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli. Ovaj projekt bavi se raznim aspektima formacije identiteta u socijalizmu, a danas smo imali priliku slušati o dva – oblikovanju idealnoga lika pionira i idealnog lika radnika-udarnika. Dudinu knjigu Danas kad postajem pionir: djetinjstvo i ideologija jugoslavenskog socijalizma Matošević je proglasio pionirskom u mnogočemu, budući da se radi o prvoj ozbiljnoj studiji institucije poinirstva. Duda je u ovu temu krenuo logično se nastavljajući na svoje prethodne studije o oblikovanju slobodnog vremena kroz povijest ovih prostora. Knjiga istražuje razvoj, promjene i u instituciji i idealnom tipu pionira, pri čemu su dva prijelomna momenta vezana uz rezoluciju Informbiroa i Titovu smrt, a pionirski zavjet promatra u antropološkome smislu kao ritual prijelaza, na što se etnolog i kulturni antropolog Matošević posebno osvrnuo. Matoševićeva se pak knjiga Socijalizam s udarničkim licem: etnografija radnog pregalaštva bavi udarničkom ideologijom. Njegovi su izvori novine, časopisi i film, a radio je s kazivačima koji su bivši radnici. Priča o jugoslavenskom udarništvu kreće 1945., mijenja se isto kao i pionirstvo razlazom od Staljina s odmakom od sovjetskog stahanovističkog modela, a već 70-ih slijedi pomalo i njezina ridikulizacija. Matošević je udarničku ideju pratio i u postsocijalističkom periodu, danas je paradoksalno pronalazi upravo u apologeta neoliberalizma. Autori su porazgovarali i o metodološkim razlikama i osobnom odnosu prema građi, koji je pogotovo u Dudinom slučaju došao do izražaja budući da je i sam pripadao generacijama pionira.
U sklopu HRT-ova programa danas su u kavani Mozart predstavljena najnovija izdanja u sklopu Arhiva Renato Pernić, projekta sistematizacije i digitalizacije snimki istarske narodne muzike. Projekt je pokrenut 2002., a danas su predstavljena najnovija dva CD-a. Uz voditeljicu Vlatku Kolarović o Arhivu su govorili su Budimir Žižović, Dario Marušić, Tatjana Kaštelan i Goran Radman.
Istovremeno su u Crvenom salonu u sklopu programa Anti lektira Kruno Lokotar i Emir Imamović-Pirke razgovarali s najmlađim autorom ovogodišnjeg Sajma, Bornom Vujčićem. Autor je sa srednjoškolskom publikom razgovarao o svom romanu Nužno zlo. Knjiga prati natjecanje među razredima jedne gimnazije, borbu za moć koja uskoro postaje sama sebi svrhom nadilazeći okvire nagradnog izleta zbog kojega je pokrenuta.
Uslijedile su projekcije filma Anima “Hotel Europa”, emisije Prekid programa zbog čitanja i Ljubavni jadi Pepeka Gumbasa i Marijete Buble u režiji Nikše Fulgosija koji je za danas odabrao Dean Šoša.
Program smo zaključili razgovorom s kultnim beogradskim filmskim redateljem Goranom Markovićem u kojemu su sudjelovali i Miljenko Jergović te filmaš i filmolog Daniel Rafaelić, a povodom izlaska njegove knjige Tri priče o samoubicama. U knjizi se nalaze tri kratke priče međusobno povezane autodestruktivnošću njihovih junaka, a posljednja, Druga smrt doktora Grujića predložak je za njegov poznati film Variola vera. Film o epidemiji velikih boginja u Jugoslaviji 1972. snimljen je deset godina kasnije, a mnogi su ga tada čitali i tumačili kao metaforu prvih znakova propasti bivše države. Marković je rekao kako ga nije snimao s tom namjerom već kao formulaciju studentske opsesije Camusovom Kugom kojoj je epidemija boginja poslužila kao okidač, no on iz današnje perspektive zaista djeluje kao signal društvenog propadanja. Bilo je govora i o njegovu odrastanju u poznatoj kazališnoj obitelji Rade i Olivere Marković o čemu je napisao i knjigu Male tajne, zamišljenu kao hommage teškom kazališnom radu i predanosti glumaca. Kao česti gost pulskog filmskog festivala u njegovim zlatnim danima, Marković se prisjetio i anegdota s vrlo dramatičnih konferencija za novine koje su se održavale u prostoru Doma hrvatskih branitelja. Najavio je svoj najnoviji film Konstantin Koča Popović o legendarnoj figuri jugoslavenskog kulturnog imaginarija, nakon čega je uslijedila projekcija.
Nakon filma, zaputili smo se u Galeriju Cvajner gdje je Beograd nastavio čitati čak i nepostojeće knjige. Dizajner Slavimir Stojanović u sklopu izložbe Knjige koje nisam napisao izložio je sto knjiga koje ne postoje, no zato se toliko potrudio oko njihovih vizuala da će vam biti žao što ih ne možete otvoriti i prolistati.
