SEDMI DAN SAJMA POČELI SMO U TIŠINI OTOKA, A ZAVRŠILI BEOGRADSKIM ČITANJEM MUZIKE
Jutrošnji Strip Strasse ugostio je umjetnicu Ivanu Pipal. Pipal je sa srednjoškolcima razgovarala o svome dosadašnjem radu koji uključuje hvaljenu knjigu Priče o teti Mandi i djelovanje u okviru kolektiva Ljubavnice, a publiku je posebno zaintrigirala njezina nova serija Stanja kroz koju ilustrira emocije i apstraktne pojmove. Da bi demonstrirala svoj proces, Pipal je uživo improvizirala crtež koji prikazuje intuiciju. Poseban poetični svijet dosad najmlađe stanovnice Stripovske ulice oduševio je publiku.
Vojo Šiljak zatim je vodio doručak s njemačkim piscem Joachimom Sartoriusom uz prijevod Anite Rogošić. Po običaju, započeli su crticama iz autorove biografije. Sartorius dolazi iz diplomatske obitelji te je i sam dugi niz godina bio diplomat, stalno mijenjajući mjesta života. Živio je tako u Africi, Americi, Francuskoj i na Bliskom istoku. Vojo Šiljak našalio se kako poznaje mnogo diplomata, no Sartorius je prvi s kojim se sreo a da je napustio tu službu. Autor je na to odvratio objasnivši kako nije više mogao trpiti takvu hijerarhiju i konstantnu prisilu da sjedi na dvije stolice istovremeno - kulturnoj i političkoj. S obzirom na to, ni ne čudi da su sljedeću fazu njegova života obilježila fascinacija otocima kao utočištem, mjestima povlačenja, a točno ono što je tražio pronašao je na Prinčevskim otocima nadomak Istanbula koja sada smatra svojom emocionalnom domovinom. Riječ je o mjestu koje u sebi čuva izgubljena vremena, mjestu koje ne samo da zabranjuje automobilski promet, već i konjima koji vuku kočije stavlja gume na kopita kako bi se zadržala potpuna tišina i mir. Oni su inspirirali istoimeni poetski putopis s kojim se došao predstaviti u Pulu, no ta knjiga ipak u njegovom stvaralaštvu predstavlja svojevrsni ekces, budući da je Sartorius primarno pjesnik, i to pjesnik koji vjeruje u suštinsku moć poezije da sačuva svijet od propadanja, ne misleći pritom na to da joj prida patetično pretjeranu važnost, već na njezinu vrlo konkretnu zadaću da očuva potencijal jezika koji je uslijed poplave medijskim i političkim diskursom sve banalniji.
Nastavili smo s prvim predstavljanjem u sklopu programa Autor čita autora s Jasnom Jasnom Žmak i Bornom Vujčićem, predstavnicima najmlađe generacije pisaca na ovogodišnjem Sajmu. Oboje su inače dramaturzi, a upoznali su nas sa svojim proznim prvijencima. Knjiga Moja ti Jasne Jasne Žmak fragmentiran je tekst uokvirenih kratkih priča, zapisa o jednom intimnom odnosu, dok je Nužno zlo Borne Vujčića alegorijska priča o ideološkim previranjima unutar jednog srednjoškolskog razreda. Umjesto klasičnog formata predstavljanja, u dramaturškom su se stilu odlučili da čitanje naprave u formi epistolarnog performansa, čitajući e-mail prepisku svojih dogovora oko gostovanja na Sajmu i razmišljanja o međusobnim stvaralačkim i osobnim razlikama. Takav je format odlično pogodovao činjenici da su knjige i stilski i tematski iznimno drugačije, da se kod Žmak radi o utopiji srednjih godina, a kod Vujčića o srednjoškolskoj distopiji i da imaju radikalno različite poglede na ljubav i njezinu političnost.
Uslijedila je Anti lektira s Ivicom Ivaniševićem. Uz njega i voditelje programa Emira Imamovića-Pirketa i Krunu Lokotara, programu se priključio i srpski pisac Slavoljub Stanković. Sa srednjoškolskom publikom sudionici su razgovarali o stripu i izrazili želju da i taj medij napokon uđe u lektiru, a prijedlog je naišao na velik interes okupljenih. Kako Ivanišićeva knjiga “U sedlu je tijesno za dvoje” sadrži i stripovski sloj koji je pisan na srpskom jer je za Ivaniševićeno djetinjstvo to bio jezik stripa, Stanković i autor pokušali su izvesti komični performans u kojemu će Splićanin čitati na srpskom a Srbin na splitskom, a Anti lektiru začinili su i Ivaniševićevim pokušajima crtanja uživo.
U sklopu HRT-ova program na Sajmu danas smo gledali film Putnici redatelja Tomislava Žaje i HTV-ovu emisiju Knjiga ili život, a Dean Šoša odabrao je Endrigo 47 redateljice Ines Pletikos, dirljivu priču o kultnom pulskom kantautoru Serigu Endrigu.
Nastavili smo s premijernim programom Razgovor iza zavjese u čijem je sklopu predstavljena knjiga Povijest poraženih splitskog povjesničara Dragana Markovine. Uz Olivera Frljića i Krunu Lokotara autor je govorio o sasvim drukčijem pristupu povijesti u ovoj knjizi. Pri istraživanju je zahvatio tri sloja – kulturu sjećanja, antifašističko naslijeđe i popkulturne proizvode, a bavio se manjinskim skupinama čije su povijesti iz službenog hrvatskog narativa izbrisane, poput dalmatinskih Srba i Talijana. Povijest poraženih predstavlja vrijedan historiografski zaokret, zaključili su prisutni.
Nakon toga, u sklopu teme Sajma u Crvenom je salonu gostovao ukrajinski pisac Oleksandr Irvanec. U razgovoru su sudjelovali i Matija Janeš u ime Edicija Božičević, moderatorica Nataša Medved i prevoditeljica Dariya Pavlešen. Liebenkraftova bolest najnoviji je roman autora koji se sam označio antiutopijskim piscem, pa stoga ne čudi da nosi podnaslov Sumorni roman, a prati totalitarno, jednoumno društvo gdje se pojavljuje tajanstvena bolest. Bolest ugrožava jednoumlje krajnje opasnim simptomom kritičkog poniranja u sebe, stoga već na prvi znak bolesti rulja reagira linčevanjem bolesnika. Sivi svijet u koji nas priča uvodi nije zahtijevao puno piščeve mašte, bilo je dovoljno da se prisjeti onoga što je proživio u sovjetskoj Ukrajini. Irvanec koji je inače i kazališni redatelj za protagonista je odredio kazališnoga glumca, dok je kazalište u kojemu ovaj radi pod strogom cenzorskom paskom. Ovaj izniman roman je prepun potresnih, brutalnih scena ideološkog nasilja, no ipak završava prijelazom u jedan drugi i drugačiji svijet.
Nastavili smo u malo vedrijem tonu uz dva predstavljanja u sklopu Beograd čita, programa kroz koji se beogradski autori i autorice predstavljaju u Puli. Prvo smo slušali o knjizi Complicate Simply beogradskog dizajnera Slavimira Stojanovića. Stojanović je u društvu Krune Lokotara, Slavoljuba Stankovića i Dejana Kršića prezentirao neke od svojih radova i objasnio kontekst njihova nastanka. Pričao je o nezahvalnoj poziciji grafičkih dizajnera čiji rad obično izgleda tako da ih je na kraju sram 99 posto stvari kojima zarađuju, a osvrnuo se i na stanje srpskog dizajna koje je okrstio prethistorijskim. Sva sreća pa je ovaj dizajner iznimno hiperproduktivan, tako da i onih jedan posto kojih se ne srami čine vrlo opsežnu monografiju.
Nakon monografije, Beograd je čitao sport. Legendarni Božo Koprivica predstavio je knjigu Samo bogovi mogu obećati, a Slavoljub Stanković svoj roman Prvaci svijeta. Prvi se služi nogometom, a drugi košarkom kako bi oko nastupa jugoslavenskih reprezentacija ispleli čitavu mrežu različitih poimanja bivše države. Uz njih se pulskoj publici obratio i bivši pravi prvak svijeta, veliki košarkaš Zoran Čutura, a razgovor je vodio Kruno Lokotar.
Večer smo završili s beogradskim čitanjem glazbe u Old City baru kada je Slavoljub Stanković puštao glazbu prema izboru raznih pisaca s kojima je imao prilike razgovorati proteklih pet godina u svojoj radijskoj emisiji. Program se održao pod nazivom Pisci biraju: Kultne muzičke priče.
