21. Sa(n)jam knjige u Istri započeli smo, naravno, svečanim otvorenjem. Ove godine uveli smo novu tradiciju – za razliku od prethodnih godina kad su Sajam otvarali gosti i autori, odsad će riječi otvorenja izgovarati Puležani i Puležanke. Tako je ove godine ta čast pripala Jadranki Đokić, našoj dugogodišnjoj suradnici. Na tu se dugu suradnju osvrnuo i uvijek dovitljivi voditelj ceremonije Vojo Šiljak, okrstivši je “djetetom Sajma”. Vojo Šiljak je otvaranje popratio stihovima, vicevima i duhovitim političkim komentarima. Publici su se obratili i direktorica Sajma Magdalena Vodopija, pročelnik Upravnog odjela za kulturu Istarske županije Vladimir Torbica, zamjenica gradonačelnika Pule Elena Puh Belci te izaslanik ministra kulture Republike Hrvatske Vladimir Stojsavljević. Za glazbeni dio bio je zadužen Bend Lice Mista iz mjesta Preko na otoku Ugljanu, odmah otvorivši prvi, ‘otočki’ dio teme Sajma. Više o otvorenju pročitajte OVDJE
Odmah nakon ceremonije, Sajam je krenuo udarnim tempom. Program smo započeli predstavljanjem jedne sasvim neuobičajene knjige koja je proizašla upravo iz Sa(n)jam knjige u Istri, a prema ideji Slavice Ćurković. Riječ je o virtualnoj ‘interaktivnici’ Žive razglednice Pule: Ilustrirane epizode austrougarskoga grada. Knjigu su animirali i programirali ilustratori Manuel Šumberac i Vibor Juhas čiji je vizual stare Pule narativno popratio Miljenko Jergović crticama iz povijesti grada, a putovanje kroz vrijeme se odvija na lokacijama koje su kao najzanimljivije izdvojili pulski osnovnoškolci. Žive razglednice izdane su u samo 500 primjeraka, stoga požurite po svoj primjerak na Sajam.
Program Suton uz knjigu u 2015. godine započeo je razgovorom sa Zdravkom Zimom o njegovoj knjizi Dnevnik jednog skribomana. Osim autora, o knjizi su govorili Boris Perić i Milana Vuković Runjić. Zima je inače novinar, publicist i književni kritičar te ova knjiga predstavlja svojevrsni zaokret u za njega potpuno novu formu. Međutim, kako su svi predstavljači naglasili, ne radi se o tipičnom dnevniku, već o hibridu memoara i putopisa, pamfleta i eseja, žanrovima za kojima je ovaj samoprozvani skriboman posezao po potrebi, a sve je to uključeno u vremenski okvir ograničen na 2014. godinu u autorovu životu.
Programski blok Otok-geto-azil započeli smo s talijanskim piscem Errijem de Lucom, a povodom izlaska njegove knjige Irenina priča. U razgovoru su sudjelovale prevoditeljice autora na hrvatski Dunja Kalođera i Sanja Roić, moderirala je Vanda Mikšić, a simultano prevodila Iva Grgić. De Luca je cjeloživotni aktivist – borbu je počeo kao dio radničkog studentskog pokreta u Italiji, a nastavio volontirajući u Tanzaniji i na ovim prostorima tijekom rata. Bilo je govora o njegovu posljednjem aktivističkom angažmanu – izjavio je da jednu veliku tvrtku treba sabotirati i sve je završilo apsurdnim SUDSKIM PROCESOM oko semantike riječi ‘sabotaža’. Ovaj se pisac smatra građaninom Mediterana, što je vrlo bitna točka njegovog stvaralaštva. Irenina priča je knjiga koja objedinjuje tri odvojene fabularne linije kojima je glavna poveznica Sredozemno more. Najveći dio razgovora se i vodio oko značaja Mediterana kao imaginarnog prostora književnosti i realnog prostora radikalnih suprotnosti. To je de Luca dočarao preko slike tog mora kao mjesta susreta jedrenjaka bogatih Europljana s čamcima koji prevoze nagurane migrante u najgorim uvjetima u povijesti putovanja. Drugim riječima – ‘mare nostrum’ istovremeno je i ‘mare monstrum’. Govorio je i o dvojakosti Lampeduse, kao otoka koji sad Europi služi kao ‘stražnja vrata za poslugu’ dok je nekoć bio ambasada Sjevera na Jugu. Zaključio je pozivom na solidarnost i uvjerenjem kako su svake granice na Mediteranu potpuno besmislene. Kao građanin Mediterana, osjeća krvno bratstvo sa svim Mediterancima, pa tako i onima koji u tom moru gube život.
Prvi smo dan Sajma završili još jednom sajamskom produkcijom, izložbom Antun Motika: protostrip i karikature. Izložbu su otvorili kustosi Emina Popović i Andrea Matošević, Eros Čakić ispred Zbirke umjetnina grada Pula te Vesna Bulatović iz Ministarstva kulture. Ova izložba predstavlja ponovno otkrivanje i prevrednovanje Motikine rane faze koja se do sada smatrala umjetnički manje vrijednom. Takav je stav zanemarivao žanrovski posebnost tih radova, koje valja čitati kroz prizmu stripa, a ne isključivo likovnih umjetnosti. Dug je proces pripreme izložbe uključivao poprilično kustoskog kopanja po arhivima. Također, ovi su Motikini adolescentski radovi jedini u njegovu stvaralaštvu u kojima je prisutna politička kritika. Ovu zaigranu, ali i krajnje oštru ironizaciju hrvatske zbilje možete pogledati svakodnevno od 10 do 14 te od 16 do 20 sati u Gradskoj galeriji Pula.
