DEVETI DAN U ZNAKU ŽIVOTNIH PROMJENA I PUTOVANJA NA OTOKU POSLJEDNJEG DANA
Deveti smo dan Sajma započeli u Crvenom salonu s Borisom Greinerom. Greiner je uz pomoć Krune Lokotara i Emira Imamoviča-Pirketa sa srednjoškolskom publikom razgovarao o svom zanimljivom životnom putu. Bavio se šarolikim nizom zanimanja, započeo je kao urar, a završio kao dizajner u sklopu umjetničkog kolektiva Petikat. S publikom je razgovarao o prednostima amaterizma i mijenjanja profesija.
Na jutrošnjem Doručku s autorom gostovala je Marina Vujčić. Voditelj Vojo Šiljak predstavio je autoricu koja je u zadnje vrijeme vrlo aktivna na našoj književnoj sceni kao spisateljica i urednica u izdavačkoj kući Hena com, a na Sajmu je predstavila čak dvije nove knjige, Mogla sam to biti ja i Susjed. Šiljak je prokomentirao kako rijetko ima priliku doručkovati s autoricama, na što se Vujčić nadovezala progovorivši o statusu žena u književnosti. Posebno su problematične sintagme poput ‘ženska književnost’ i ‘žensko pismo’ jer s druge strane ‘muško’ pismo ne postoji. Kad muškarac nešto napiše onda je to ‘samo’ književnost (ili univerzalna književnost), a žene se odmah guraju u zasebnu ladicu, Šiljak ju je upitao o njezinom romanu A onda je Božo krenuo ispočetka u kojemu koristi mušku pripovjedačku perspektivu. Taj joj je potez pomogao da ne upadne u autobiografsku zamku, jer u njezinim ženskim likovima čitatelji uvijek traže nju samu. Iako je nagrađena i kao dramska autorica, Vujčić se ipak najbolje osjeća u žanru romana, on joj pruža mogućnost izgradnje vlastitog cjelovitog svijeta nad kojime, za razliku od onog stvarnog, ima potpunu kontrolu. S druge strane, povremenim izletima u dramu nadoknađuje potrebu za dijalogom. Njezine drame dijele sudbinu mnogih drugih nagrađenih drama u Hrvatskoj koje gotovo nikad ne vide pozornicu. Takva je nezainteresiranost hrvatskoga kazališta za domaću dramu veliki problem u našoj kulturi, naglasila je. Slična je nezainteresiranost i tromost prisutna i na izdavačkoj sceni, no stvari se na njoj ipak malo mijenjaju. Izvrsno iskustvo s nakladničkom kućom Hena com na kraju ju je dovelo do toga da tamo uređuje vlastitu biblioteku, a činjenicu da je i sama književnica smatra velikom prednošću u uredničkom radu. Za posljednji roman Susjed nagrađena je književnom nagradom V.B.Z.-a za najbolji rukopis, a već su u pripremi dva nova teksta. S Ivicom Ivaniševićem objavit će epistolarnu knjigu Otpusno pismo, a najavila je i roman radnog naslova Tijelo soba šalica kojim istražuje efekte leptirovog učinka.
Istovremeno u Crvenom salonu redatelj Igor Bezinović razgovarao je s Krunom Lokotarom i Emirom Imamovićem-Pirketom o nagrađivanom dokumentarcu Veruda – film o Bojanu. Film prati mladog Puležana koji je dobar dio života proveo u zatvorima i korektivnim institucijama, a nakon snimanja filma nesretno je skončao život zapalivši se u samici. Bezinović je govorio o društvenoj odgovornosti u ovom slučaju i problemu zatvorskih institucija koje podbacuju u resocijalizaciji i u neku ruku čine začarani krug koji i proizvodi zločince.
Autor čita autora danas smo uz pomoć dvoje mladih pisaca spojili s programom Beograd čita. Đorđe Miketić predstavio je roman Park Logovskoj Dane Todorović, a ona pak njegov Paradajz. Park logovskoj knjiga je o susretu jednog inelektualca sa životom i promjenom njegova odnosa spram zbilje pod utjecajem šume u kojoj igra šahovski turnir s ‘običnim’ ljudima. Paradajz pak prati mladog povratnika u Beograd i njegov promjenjiv odnos s tim gradom koji ga uvlači u svoj vrtlog da bi ga izbacio prepunog pitanja o stanju povratka, osjećaju da ne pripada ni tamo ni ovdje.
Ostali smo u Crvenom salonu uz Anti lektiru s Draganom Velikićem. Velikić je sa srednjoškolcima govorio o svojim mnogobrojnim putovanjima. Proveo je djetinjstvo u Puli, a ostatak života u stalnom gibanju od mjesta do mjesta. Putovanja smatra osnovnom ljudskom potrebom, nezamjenjivim iskustvom. Srednjoškolci su se s njime složili, iz publike se izjasnivši kako misle da ne postoje loša ni nezanimljiva putovanja.
Uslijedilo je HRT-ovo prikazivanje Verude – filma o Bojanu, emisije Pamet u glavu i filma Buco redatelja Antona Martija po izboru Deana Šoše.
Suton smo proveli uz Borivoja Radakovića s njegovom najnovijom knjigom Što će biti s nama. Milana Vlaović predstavila je roman kao bespoštednu satiru hrvatskog društva i prilog borbi protiv diktata većine. Roman u stihu postavlja identitete kao mnogostruke, s jasnom porukom protiv društva koje dokida tu mnogostrukost pokušavajući sve svesti pod jedan krovni identitet, onaj vjerski i/li nacionalni. O knjizi je govorio i urednik Zoran Simić, istaknuvši kako je Radaković oduvijek dirao u bolna mjesta vladajućih ideologija. Nakon toga autor je upriličio poprilično dramatično čitanje ulomaka iz romana.
Današnji smo program zaključili u društvu velikog filmskog redatelja Slobodana Šijana koji je uz pomoć kritičara Nenada Polimca prestavio svoju najnoviju knjigu zapisa o filmu, Filmus: priče o filmu u izdanju Službenog glasnika. Filmus iz naslova posudio je od filmskog i povjesničara kritičara Boška Tokina kojemu je to bio pseudonim, a i ostatak knjige posvećen je osobama koji su Šijanu bili inspiracija. Knjiga je podijeljena na dva dijela, prvi se bavi utjecajnim filmašima, a drugi onima koji su ostali više u sjeni. Šijan se posebno osvrnuo na temu Roma u srpskom filmu. U doba crnog vala preko prikaza Roma filmaši su mogli progovarati o širim društvenim nepravdama koje nije bilo dozvoljeno otvoreno doticati, no kasnije je došlo do jedne vrste estradizacije pretjerano egzotičnim prikazima koji su pogotovo doživjeli uspjeh u inozemstvu. U tome možda leži i razlog neuspjehu hrvatskih filmova tog doba koji su prikazivali urbani milje. Filmus sadržava mnoge eseje mladog Šijana koje nije prepravljao ni prerađivao. Izjavio je kako više vjeruje mladom sebi, jer smatra je da ulaskom u kinematografsku industriju i stalnim dovijanjem unutar nje sigurno izgubio oštricu koja je pri razmišljanju o filmu ponekad i prijeko potrebna.
Večer smo završili druženjem u baru P14 gdje je HRT organizirao zabavu ususret festivalskom završetku pod nazivom Otok posljednjeg dana.
