PREDZADNJI DAN SAJMA U ČAKAVŠTINI I HOMMAGEIMA
Na današnjem Doručku s autorom Vojo Šiljak ugostio je Slobodana Šijana. Započeli su u šaljivom tonu, no odmah potom Šiljak je pročitao Šijanov zapis o Mirku Kovaču i podsjetio na njega, ali i na sve one koji su obilježili Sajam, a više, nažalost, nisu među nama. O prošlim danima nastavio je i Šijan, budući da je knjiga Filmus koju predstavlja na Sajmu posvećena upravo onima koji su mu bili filmske inspiracije. Posebno je govorio o prijateljstvu s Tomom Gotovcem, značaju splitskog kinoamatera Ivora Martinca i o nepravedno zaboravljenoj Vukici Đilas. Šiljak ga je upitao je li istina da više ne postoji ni jedna poštena kopija filma Ko to tamo peva, na što je Šijan odgovorio potvrdno – sve su filmske trake poprilično propale. Ispričao je kako se nakon završene likovne akademije na filmski studij odlučio upisati jer je htio raditi sa Živojinom Pavlovićem, no vizualno mu je izražavanje u drugim medijima uvijek ostalo bitno. To se vidi i u knjizi Filmus koja sadrži tri sloja – film, tekst i vizualno izražavanje. Nastavio je govorom o sadašnjim kinematografskim uvjetima koji su prema njemu umrtvili filmsku umjetnost. Filmovi ovise o fondovskom financiranju i uspjehu na festivalima, što ga pomalo brine jer komisijsko festivalsko vijećanje oko nagrada uvijek bira filmove koji nekako najmanje smetaju, a dobar bi film trebao smetati. Govorio je i o svom doživljaju filma kao bijega, prisjetivši se kako je sa školskim prijateljem Šabanom uvijek bježao u kino. Osvrnuo se i na poziciju Roma u srpskome filmu. Filmaši su krenuli s njima surađivati kako bi kroz njihovu zbilju ukazali na širu društvenu bijedu i opresiju, no kasnije se njihova reprezentacija sve više svodila na onakav prikaz kakav dobro prolazi na zapadnim festivalima, a Zapad želi egzotični Balkan. Govorio je o nastanku filma Ko to tamo peva koji je originalno trebao biti sniman u TV formatu, no nakon što ga je pisac Filip David uključio u proces on je razrađen u cjelovečernji film. Posebno ga veseli što je prema njegovu filmu Maratonci trče počasni krug nedavno producirana i opera, a osim filmom oduvijek se intenzivno bavi i vizualnim umjetnostima, najviše instalacijama i digitalnim formama.
Nastavili smo s okruglim stolom HRT-a u sklopu teme Sajma, Otok-geto-azil. Rasprava je okupila stručnjake za migracije, moderirao ga je novinar Bojan Munjin, a povod joj je bila još neobjavljena knjiga Transnacionalni prostori sociologa Saše Božića i Simone Kuti. Kuti je govorila o humanom hrvatskom tretmanu izbjeglica, na što se nadovezala Silva Mežnarić primijetivši kako još ne znamo koliko smo humani budući da oni za sada samo prolaze i još uvijek nije došlo do useljavanja migranata u Hrvatsku. Problem će se vjerojatno pojaviti kroz ekonomski moment. Na sličnom tragu, Milan Rakovac je primijetio kako Talijani šute o migrantima koji su u njihovu zemlju uspješno ušli. Govori se samo o broju onih tragično poginulih i onih zadržanih u detencijskim centrima, no o već mnogobrojnoj ilegalnoj radnoj snazi tamo ne znamo ništa. Tomu je tako jer se za njih pobrinula talijanska mafija, a s obzirom na činjenicu da talijanski radnik košta dnevno 12 eura, rumunjski ili bugarski prosječno 7, a afrički tek dva eura, šutnja nažalost ne čudi. Božić i Kuti nastavili su razlaganjem teza svoje knjige koja govori o društvenoj proizvodnji prostora. Tim pojmom francuski filozof Lefevre opisuje kako kapitalizam mijenja prostore, ekspanzijom tržišta na sve, i u fizičkom i u virtualnom obliku mijenjajući sliku svijeta, između ostaloga uspostavljajući i nacionalni prostor. Sljedeća je problemska točka pitanje asimilacije. Prva generacija migranata obično pokazuje volju za asimilacijom u novo društvo i pokazuju volju da odbace dio svog idnetiteta kako bi se uklopili. Problem je u tome što društvo to dakako potiče, no od njih traži da zadrže dio identiteta kako bi ih moglo označiti drukčijima i na taj način ograničiti njihove životne mogućnosti. Reakcija na taj problem obično se javlja u trećoj generaciji pridošlih koji traže svoje korijene, što ekstremističke grupe itekako prepoznaju i eksploatiraju pri regrutaciji. Otvorili su i pitanje privilegija pri mobilnosti, istaknuvši kako s jedne strane na aerodromima možemo vidjeti mobilnu poslovnu klasu koja putuje slobodno, a s naličjem toga susrećemo se u lukama i na kolodvorima, gdje putuju oni koji to ne činje svojom voljom već iz nužde. Jednima je migracija privilegij, a drugima strategija preživljavanja. Na to se osvrnuo i Rakovac - istaknuvši kako živimo u prekarnom dobu u koje je uključena i migrantska radna snaga, povukao je paralelu između nekadašnjeg proletarijata i prekarijata, a u takvu situaciju institucija nacionalne države samo podržava neoliberalnu kapitalističku logiku dokidanja svih radnih prava.
Nakon tribine Crveni je salon preuzeo veseliji ton. Dodijeljena je Čitateljska nagrada Dr. Ivo Borovečki. Nagrada koja nosi ime poznatog pulskog liječnika, poliglota i zaljubljenika u književnost, dodjeljuje se onima koji redovito i aktivno prate i podržavaju Sajam. Skulptura u obliku slova Č koju je osmislio Mauricijo Ferlin, a u glini izradila Marina Orlić i namjenska novčana nagrada od 1.000 kuna u knjigama ove godine pripala je našem sugrađaninu Denisu Vugrinu, pasioniranom pratitelju Sajma koji nas u svom baru Sax već godinama uveseljava brojnim kulturnim programima. Nagradu su dodijelile Iris Mošnja i direktorica Magdalena Vodopija, a Denis Vugrin posebno se zahvalio, istaknuvši kako mu je iznimna čast primiti nagradu Sajma kojem se čitave godine veseli.
U sklopu programa Hommage Janko Rožić, Tonči Valentić i Dragutin Lucić-Luce odali su počast prerano preminulom filozofu Goranu Starčeviću. Za života je Goran Starčević objavio dvije knjige, Vuk u supermarketu i Vježbanje egzistencije. Njegovi kolege i prijatelji govorili su o otkrivanju njegova rada koje se u Hrvatskoj tek sad pomalo odvija, jer je Starčević bio primarno vezan za slovenski prostor.
Uslijedilo je predstavljanje engleske i srpske autorice Vesne Goldsworthy. Poznata londonska književnica i teoretičarka Vesna Goldsworthy prvi se put predstavila hrvatskoj publici sa čak tri svoja naslova. Debitantski roman Gorski sadrži elemente ljubavnog romana i krimića. Roman o logici novca prati dva sloja migranata u Londonu preko likova bogatog ruskog oligarha i siromašnog srpskog doktora književnosti koji u Londonu radi kao knjižničar. Roman su mnogi povezali s Velikim Gatsbyjem, no autorica je istaknula kako joj je poveznica s Fitzgeraldom došla nekako na kraju. Njezin roman opisuje puno opakiji, mračniji milje u kojemu se srpski knjižničar slučajno nađe nakon što pristane na jednu pomalo morbidnu ponudu. Černobiljske jagode memoari su koje je autorica krenula pisati za svog sina suočena s dijagnozom karcinoma i lošim izgledima za oporavak. Sva sreća pa je pobijedila prilike, a knjiga je već prevedena na niz jezika i serijalizirirana na BBC-ju. Izmišljanje Ruritanije bavi se reprezentacijom Balkana u britanskom književnom diskursu i renomirana je knjiga na područjima balkanskih studija i anglistike. Kreće od Byronova Childe Harolda i prati književnost do osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, uključujući mnoge poznate knjige poput Ubojstva u Orient Expressu i Drakule. Zapad, odnosno Engleska u Balkan je učitala dvije kontradiktorne slike – idealnog mjesta naivne kulture bliže nekom prvotnom, iskrenom stanju, a s druge strane mračnog i sablasnog mjesta.
Nastavili smo predstavljanjem Izrabranih djela Milana Rakovca. Velik izdavački pothvat V.B.Z.-a prvi je put okupio na jednom mjestu tekstove nastale u više od 50 godina njegove karijere u četiri toma. Prvi tom obuhvaća izbor čakavske poezije i kratkih priča, drugi ključna djela s tematikom Drugog svjetskog rata, treći romane Snovid i La Triestina, a četvrti prozne putopise i biografije o kvarnerskim otocima 20. stoljeća. Na predstavljanju su govorili Igor Mandić, Ervin Hladnik Milharčič, Drago Glamuzina, Milorad Stojević i Irena Španić. Rakovac je posebno pohvalio njezin trud u priređivanju i pretipkavanju tekstova. Promocija je prošla i u slavljeničkom tonu. Naime, autor je danas slavio i rođendan pa je zajedno s publikom nazdravio uz čašu šampanjca i slavljeničku tortu.
Nakon promocije, produžili smo do Augustovog hrama gdje je Ana Dana Beroš otvorila svoju izložbu Intermundia. Intermundia je nastajala kroz rad sa stanovništvom Lampeduse i praćenjem njihove solidarizacije s migrantima koji pristižu na taj otok. Ambijentalni multimedijalni pristup posjetitelju približuje kako se osjećaju putnici u brodovima koji pristižu na Lampedusu, posredstvom zvuka i prostora šokira i suočava s hororom materijalnih uvjeta na koje su ljudska bića prisiljena bijegom preko Mediterana.
