USUSRET ZAVRŠETKU SAJMA UZ FILM, FILOZOFIJU I LIBAR ZA VAJK
Posljednji, deseti po redu ovogodišnji Doručak s autorom, Vojo Šiljak je proveo s Goranom Markovićem, legendarnim srpskim filmskim redateljem. Razgovor su započeli temom odnosa filma i književnosti. Goran Marković izrazio je stav kako se ono što je specifično literarno ne može izraziti filmom i obrnuto, ustvrdivši kako su ekranizacije velikih književnih djela nužno osiromašenje njihova potencijala. Govorio je i o odrastanju u umjetničkoj obitelji, uz poznate roditelje Oliveru i Radu Marković. Pula je preko filmskog festivala uvijek figurirala kao važno mjesto njegovog života na koje je dolazio prvo kao sin glumačkih zvijezda, a zatim i sa svojim djelima. Šiljak ga je upitao o radu s glumcima, koji je Marković opisao kao fino tapkanje, usporedivo s plesnim koracima, osvrnuvši se i na prilike kad je režirao vlastitog oca, rekavši kako mu srodstvo s njime nije predstavljalo posebnu razliku jer uključenjem kamere prestaju rodbinski odnosi. Osvrnuli su se i na Markovićev formativni period, studij filma u Pragu. Priznao je kako je taj fakultet odabrao pomalo i zbog snobizma, no ubrzo ga je nadrastao, prolazeći stalne krize oko izbora vlastite profesije. Ipak, na koncu se u potpunosti pronašao kao filmski redatelj i scenarist. Trenutno radi na novom projektu radnog naslova Reinkarnacija pevača evergrina.
Službeni program završen je okruglim stolom HRT-a na temu Otok-geto-azil. Voditeljica Vlatka Kolarović otvorila je stol podsjećanjem na našeg prvog gosta Errija De Lucu i njegova zapažanja o Mediteranu kao grobnici, na taj način zaokruživši Sajam. Povod ovom okruglom stolu izlazak je novog broja Zbornika Trećeg programa hrvatskog radija s tematom koji je povezan s temom Sajma. Zbornik su predstavili član uredništva Leonardo Kovačević i glavna urednica Trećeg programa Rajka Rusan. Osim tekstova o aktualnoj migrantskoj situaciji, u njega su uvršteni i tekstovi Hanne Arendt i bosanskog filozofa Predraga Fincija koji ukazuju da ono o čemu sada govorimo kao o ‘krizi’ nije novost na našem kontinentu. Hannah Arendt pisala je o poopćivanju izbjegličkog stanja, a možemo govoriti i o ‘trajnom izvanrednom stanju’ na tragu Agambena. U Zborniku je i tekst tursko-američke filozofkinje Seyle Benhabib koji govori o problemu u koji koncept ljudskih prava zapada u situaciji prihvata migranata jer se taj koncept očito ne odnosi jednako na njih. Tko dodjeljuje ta ‘opća’ ljudska prava i znači li to da nekima odričemo status ljudskosti? Ljudska prava nisu jedini koncept koji treba radikalno preosmisliti, istaknuo je Nikola Bojić. Najnoviji broj Života umjetnosti, časopisa koji uređuje, bavi se novim pogledima na prostor u kontekstu migrantskog vala, uključujići i fenomene otoka, geta i azila koje je Sajam izvrsno izdvojio. To više nisu mjesta, nego specifični teritoriji koje možemo promatrati kao heterotopije, ne-mjesta, a takvi se specifični prostorni fenomeni zatim prelijevaju u prostore gradova i mijenjaju naš način života, objasnio je Bojić. Jedan je takav geto i Molenbeek u Bruxellesu, kvart koji se nalazi petnaestak minuta Europskog parlamenta, a iz njega se regrutiraju teroristi. Kako je moguće da toliko blizu centra Europe postoji mjesto koje generira takvo nasilje? Pitanje je to koje traži radikalni odgovor, složila se i Rajka Rusan, nadometnuvši još i primjer Džungle, geto ilegalnih migranata u području Calaisa gdje nema nikakve pravne ni infrastrukturne zaštite i nitko se njegovim stanovnicima bavi niti se želi baviti. Među takve prostore spada i otok Lampedusa. O njemu je govorila Ana Dana Beroš, istaknuvši strategiju kojom se lokalno stanovništvo solidarizira negacijom vlastitog građanstva. Oni odbacuju europsko i talijansko građanstvo i smatraju se Afrikancima. Pojam građanstva sljedeći je u nizu problema koje je migrantski val otvorio. Sudionici su se osvrnuli na ideju Silve Mežnarić s jučerašnjeg okruglog stola o europskom građanstvu koje bi moglo zamijeniti nacionalna kod onih koji se iz nekog razloga ne mogu uklopiti u nacionalni model. Bora Ćosić uveo je i problem samih granica i upozorio na povijest žičanih ograda kao načina odvajanja životinja od ljudi, što se isto tako nadovezalo na pitanje odricanja ljudskosti onima koji dolaze. Bilo je govora i migrantima kao dijelu nove, prekarne društvene klase, a Kovačević je postavio još jedno ključno pitanje – hoće li se migrantski val od strane država u sprezi s kapitalom koristiti kao izlika smanjenja osnovnih radnih i socijalnih prava poput minimalne plaće. Sudionici su na kraju otvorili još jedno, vjerojatno i najvažnije pitanje, pitanje prava na javni govor. Iako stalno govorimo o migrantskoj krizi, priče onih koji su došli i dolaze s juga i istoka još uvijek nismo imali prilike čuti. Sudionici su izrazili nadu da će se takva situacija promijeniti i da će Europa pokazati spremnost na dijalog i sposobnost slušanja njihovih glasova.
Poslije okruglog stola, direktorica Magdalena Vodopija zatvorila je ovogodišnji Sajam. Osvrnula se na sve što smo u sklopu teme Sajma čuli, istaknuvši kako je jasno da je tema Sajma nešto o čemu je tek počela rasprava i kako o tome ne smijemo prestati raspravljati i zamišljati. Ekskluzivno je najavila temu sljedećega Sajma, Trasnatlantik, u sklopu koje će se sljedeće godine predstaviti portugalska, španjolska i južnoameričke književnosti.
Nakon što smo završili sa službenim programom, preostalo nam je da dodijelimo novu, posebnu nagradu Libar za vajk. Libar za vajk nova je nagrada Sajma posvećena našim čitateljima. Radi se o interaktivnoj nagradnoj igri, u kojoj su posjetitelji Sajma na posebnim kuponima nominirali jednu knjigu iz 2015. godine za koju smatraju da je za vajk, zauvijek, da je dužna pažnje, da bi mogla postati klasik. Prema njihovim nominacijama složili smo listu od najpopularnijih deset naslova, a u bubanj su ušli glasački listovi na kojima se nalazio jedan od tih naslova. Prvi je osvojio svih deset naslova, drugi pet, a treći tri. Više o dodjeli nagrade pročitajte OVDJE
