PETI DAN SAJMA RAZGOVARALI SMO O HUMORU, FALSIFIKATIMA I JELI TORTU
Sajam je jutros krenuo sa srednjoškolcima i stripom. U sklopu programskog bloka Strip Strasse u Crvenom salonu Kruno Lokotar i Emir Imamović-Pirke ugostili su francuskog ilustratora Sylvaina Coissarda, a prevodila je Nives Curić. Autor je pokazao crteže iz svoje knjige (Istinita) povijest umjetnosti i postavio bitna pitanja. Može li nas umjetnost nasmijati? Može li povijest umjetnosti u školama postati manje dosadnom? Cilj knjige je da potvrdno odgovori na ta pitanja stripovskim zamišljanjem komičnih okolnosti nastanka klasičnih slikarskih djela te da se humorom demistificira ideja o umjetnosti kao nečem ‘posvećenom’.
Jutarnju kavu pili smo sa šarmantnim islandskim piscem Jonom Kalmanom Stefanssonom. Vojo Šiljak je na početku razgovora priznao kako mu je prva asocijacija na Island rukomet i otkrio da ima teoriju kako je rukometno nadmetanje bivše Jugoslavije i Islanda pomoglo dijalogu naših prostora te kako upravo to smatra razlogom zbog kojeg je Island bio prva država koja je priznala nezavisnu Hrvatsku. Na to je Steffanson (polu)šaljivo objasnio kako vjeruje da taj sport svoju popularnost u sjevernoj državi duguje činjenici da se igra u interijerima, a kad Islanđani zapnu za nešto onda imaju običaj da u tome postanu stvarno dobri. Možda u tome leži i uzrok zavidnoj čitateljskoj kulturi i činjenici da prosječni Islanđanin kupi čak osam knjiga godišnje, a u zemlji od tek tristo tisuća stanovnika razumnom se nakladom romana smatra čak četiri do devet tisuća primjeraka. Literatura je na Islandu uvijek bila važna stvar, počevši od usmene književnosti i glasnog čitanja saga oko vatre, izvođenja poezije pa sve do njezinog značaja i popularnosti danas kad najviše čitaju romane. Osim rukometa, i pripovijedanje se može smatrati nacionalnim sportom, izjavio je Stefansson. Razgovarali su i o LGBT pravima, piščevu doživljaju pada željezne zavjese, a postavilo se i zanimljivo pitanje još itekako živih islandskih vjerovanja u patuljke i vilenjake.
Nakon doručka ostali smo u kavani Mozart uz Bertijev program i povjesničara umjetnosti i pjesnika Zvonka Makovića. Maković je izlagao na temu egzila u likovnoj umjetnosti pri čemu je fokus bio na devetnaestom i dvadesetom stoljeću. U devetnaestom je stoljeću prije pojave tiska živa reporterska funkcija slikara koji putuju s vojskom i slikaju strahote koje su vidjeli. Od takvoga slikarstva Maković je izdvojio čuvenu Delacroixovu sliku Pokolj na Khiosu te odabrane balkanske prizore iz borbe protiv turske okupacije. Govorio je o situaciji danas te izdvojio fotografije mađarskih, poljskih i slovačkih migranata koje je Augusto Sherman radio na otoku Ellis, mjestu iskrcavanja pridošlica na američko tlo. Namjerno je inzistirao upravo na tim etničkim grupama jer te su države prve digle zidove i ograde što je proglasio moralnom i političkom sramotom.
U Crvenom smo se salonu ponovno družili s tandemom Dežulović-Lucić, ovog puta u još opuštenijem izdanju. S njima su bili i Kruno Lokotar i Emir Imamović-Prike. Učenicima pulskih srednjih škola priznali su kako nitko od njih nije čitao lektiru, ali su zato bili strastveni čitači novina, stripova i ‘zabranjenih’ knjiga. Ironično je kako su neke od zabranjenih tih knjiga, poput Lovca u žitu, sad ušle u popis lektire i (možda baš zbog toga) nove ih generacije sada preskaču čitati. Lucić je govorio o alternativnim čitankama koje je krenuo pisati (poput čitanki nastranih književnosti ili za ponavljače povijesti), a Dežulović je podijelio priču o svojoj prvoj novinskoj reportaži u srednjoškolskom listu. Tekst znakovitog naslova Otkud direktoru Markotiću crveni golf zaslužan je za njegovo izbacivanje iz tehničke škole, a time i kasniju novinarsku karijeru. Za kraj, Lucić i Dežulović izveli su svojih nekoliko glazbenih numeri, komentare političkih zbivanja među kojima su Step-by-step Stepinac, parodija suđenja HDZ-u, te Samo tri put se ljubi, parodija Nikolićeva istupa spram hrvatske predsjednice. Izvedbe su odlično primljene.
Danas smo krenuli i s programom HRT kina. HRT ove godine sudjeluje kao punopravni programski partner. Donose nam čak tri filmska programska bloka koja možete pratiti u popodnevnim satima u Crvenom salonu. Danas smo u sklopu bloka Tema dox koji prikazuje filmove vezane uz temu Sajma gledali film Larisa – mirna žena Mladena Ćapina, film o mladoj ženi koja je preživjela trgovanje ljudima i prisilnu prostituciju i načinima kako se nosi s tom traumom. Na projekciji su sudjelovali redatelj, Kruno Lokotar i Emir Imamović Pirke. Blok Knjiga na Trećem donosi nam pregled HRT-ovih emisija koje se bave knjigom i čitanjem, a otvorili smo ga emisijom Strip u Hrvatskoj. Predstavili smo i program Odabrao Dean Šoša. U njegovom sklopu Sajam prikazuje provokativne dokumentarce po izboru poznatog HTV-ovog urednika koji nam ove godine i pravi društvo u Puli. Gledali smo film Marsadura Snježane Samac o osebujnom umjetniku imena Puko čija je životna misija borba protiv turizma na njegovu otoku.
Nastavili smo s prezentacijom elektroničkog izdanja Riječi i riječi u sklopu premijernog dijela programa Razgovor iza zavjese. Ovaj hibridni nerječnički rječnik nastao je prema ideji Irene Matijašević, a sadrži natuknice različitih autora i autorica, zapise o riječima po njihovu izboru o kojima su pisali u slobodnoj formi. Uglavnom su to mikroeseji, pjesme u prozi i kratke priče. Ovaj projekt krneuo je kao radijska emisija, pa tako sve natuknice postoje i u audio formi. 2008. izdana je i knjiga, a danas smo obilježili puštanje sadržaja na internet, u obliku e-knjige koju možete pronaći OVDJE. Na promociji su uz Irenu Matijašević sudjelovali i natukničari Kruno Lokotar i Ivica Prtenjača koji su pročitali svoje tekstove te urednica izdanja Sanda Vojković.
Suton smo dočekali s velikim ukrajinskim piscem Jurijem Viničukom koji je predstavio hrvatsko izdanje romana Tango smrti u sklopu Edicija Božičević. S Viničukom su razgovarali Jurij Lisenko iz ukrajinskog veleposlanstva i Matija Janeš, a prevodila je Dariya Pavlešen. U Tangu smrti protagonizam je pripao gradu Lavovu, poprištu dviju fabularnih linija. Prva prati predratno ‘zlatno doba’ i stravična stradanja tijekom drugog svjetskog rata, dok se u drugoj suvremeni filolog okreće istraživanju tajanstvenog arkanumskog pisma, pokušavajući oživjeti bolju multikulturalnu prošlost Lavova. Fiktivna arkanumska civilizacija već je dugo predmet fascinacije Jurija Viničuka, a sve je počelo vrlo neočekivano, kao diverzija za KGB-ovie špijune. Kako je autor u Sovjetskom savezu bio na samom vrhu crne liste, zabranili su mu da piše i plijenili rukopise. Zbog toga je izmislio arkanumski jezik i povijest te je pretvarajući se da ih filološki proučava izmaštao čitavu jednu kulturu. To nije jedina metoda mistifikacije tj. diverzije kojom se služio; isto je tako izmislio i staroirsku poemu koju je ‘preveo’ u doba kad nije smio objavljivati ništa svoje. Poema je u Ukrajini odlično primljena i o njoj je napisan velik broj stručnih radova. Potaknut uspjehom te laži, krenuo je raditi na sljedećem ‘prijevodu’ drevnog arkanumskog spisa i vjerojatno bi mu to pošlo za rukom da se nije napio i izlanuo jedne večeri u društvu pisaca. Ništa manje književnih skandala nije Viničuka pratilo ni u nezavisnoj Ukrajini. Početkom devedesetih poigrao se s ukrajinskom povijesnom ikonom, osmanskom sultanijom Rokselanom. U novinama je objavljivao njezin fiktivni haremski dnevnik, na srednjovjekovnom jeziku pišući o seksu, što je na koncu iznjedrilo prvi seksualni priručnik u Ukrajini. Viničuk je zbog toga bio meta ćudorednih napada, ali i zasula ga je lavina pisama zahvala od žena kojima je otkrio nove načine uživanja. Osebujni Viničuk uskoro će objaviti i knjigu povijesti arkanumske kulture.
Program petog dana Sajma zaključili smo sa stripom, promocijom knjige List vode: Atlantida (2x2). Uz autora Alema Ćurina, govorili su Boris Dežulović, Predrag Lucić i Miljenko Jergović, a moderirao je Vladimir Šagadin. Bivši Feralovci među njima podijelili su s publikom anegdote iz Ćurinova doba u Feralu. Ono što je Terry Gilliam bio za Monty Python, Ćurin je bio za Feral, kažu. Ćurin je govorio o raznoraznim problemima s cenzurom s kojima se sreo, a Jergović je rekao kako List vode traži otvorenog čitatelja. Dežulović je pročitao nesuđeni predgovor koji je za knjigu napisao, dirljivi hommage Ćurinovu radu i njihovu prijateljstvu.
U devet sati zaputili smo se u caffe bar P14 na proslavu 21. rođendana Sajma gdje su nas performansom ČIR LIDERS (prvaci u stvaranju čireva) iznenadili Kruno Lokotar i Emir Imamović-Pirke iz Fališ-a. Nitko nije znao što od njih očekivati, a najmanje smo očekivali da će autore Sajma vrbovati da se natječu u držanju zdravica. Pobjeda ovog napetog nadmetanja dopala je Alena Ćurina, a nakon šou programa uživali smo uz tortu i piće.
