ŠESTI DAN SAJMA PRESELILI SMO IZ STRIPOVSKE ULICE NA OTOKE
Šesto jutro sajma Crveni smo salon pretvorili u Stripovsku ulicu, ovog puta crtanjem uživo. Slovenski duo Beli sladoled koji čine Miha Perne i Leon Zuodar popričali s Krunom Lokotarom i Emirom Imamovićem-Pirkom, no kako je njihov jutrošnji naslov Crtaj kao što ne govoriš, više se crtalo no govorilo. Okupljenim srednjoškolcima na opće oduševljenje demonstrirali su kako izgleda crtanje i stvaranje u paru.
Nakon ovog likovnog performansa premjestili smo se u kavanu Mozart na još jedan Doručak s autorom. Vojo Šiljak jutros je govorio s ukrajinskim piscem Jurijem Viničukom uz prijevod Dariye Palvešen. Najviše je riječi bilo o Viničukovim iznimno zanimljivim taktikama osobnog i stvaralačkog otpora sovjetskom režimu unutar kojeg mu je bilo zabranjeno da piše i objavljuje. Jedno je vrijeme čak morao i živjeti na tajnoj adresi u skrivanju od KGB-a, a radio je i preprodavač zabranjene robe poput traperica. Preko švercanja se i upoznao s bivšom Jugoslavijom i pomalo naučio naš jezik. Ovakva biografija pisca za Ukrajinu nije toliko neuobičajena koliko zvuči, budući da tamošnji pisci ni ne pamte neka posebno bolja vremena. Još u austrougarsko doba država je bila podijeljena na ruski i austrougarski dio, a piscima je u ruskom dijelu bilo zabranjeno da rade na vlastitom jeziku. Poslije uspostave Sovjetskog Saveza represija je postala još gora, s tragičnom kulminacijom u masovnom strijeljanju ukrajinskih pisaca 1937. Viničuk se cenzuri dovijao raznoraznim načinima, a izuzetne su metode mistifikacije koje je razvio, poput objavljivanja lažnih prijevoda, a u stvari njegovih tekstova. Inače iznimno plodan pisac točno trideset puta bio je na sudu zbog svojih novinskih članaka, svaki put izgubivši parnicu. Radio je i kao kazališni redatelj, a njegove su bajke predlošcoma za čak dva animirana filma. Bilo je govora i o njegovu romanu Tango smrti koji smo jučer predstavili u Crvenom salonu, a Viničuk se tom prilikom osvrnuo na sličnosti Zagreba i Lavova, grada koji je glavni junak njegove proze. Ovaj izuzetno agilan pisac pokazao je kako prostora za subverziju uvijek ima, samo je potrebno dovoljno mašte da ga se pronađe.
Nastavili smo izlaganjem filozofkinje Nadežde Čačinović u sklopu Bertijeva programa. Čačinović se srednjoškolskoj publici obratila pjesmom Čekajući barbare grčkog pisca Konstantina Kavafisa. Ta nam je historijska metafora velikog carstva u raspadu kojemu jedino barbari u stvari mogu pomoći itekako zanimljiva u kontekstu današnjih reakcija na ‘one koji dolaze’, čemu svjedoče brojni književni odjeci ove pjesme. Čačinović je od njih izdvojila Čekajući barbare južnoafričkog nobelovca J. M. Coetzeea i knjigu Strah od barbara bugarsko-francuskog teoretičara Tsvetana Todorova. Todorov postavlja tezu kako su iz perspektive ‘nas’ barbari oni koji pristaju živjeti u uvjetima koje ‘mi’ smatramo nehumanim i nedostojnim, te si na taj način ‘mi’ (u trenutnom slučaju europska zajednica) dajemo legitimaciju da ih gledamo kao manje ljudske tj. civilizirane od ‘nas’. Pritom europska zajednica zaboravlja da je i sama stvorena dobrim dijelom od barbara i kultura koje su neki drugi smatrali barbarskima. Isto tako, ne smijemo zaboraviti ni kako u ono što smatramo europskim kulturnim vrijednostima osim lijepih tekovina jednako tako pripadaju i fašizam, nacizam i drugi oblici imperijalizma. Opreka civiliziranih i barbara u suštini ne postoji, trebamo je promatrati kritički, a svako pozivanje na europske/zapadne vrijednosti kao neupitne nešto je iza čega stoji ili neznanje ili manipulacija, poručila je filozofkinja školarcima.
Sa(n)jam knjige u Istri ove je godine imao čast da se tijekom njegova odvijanja potpiše trogodišnji pokroviteljski ugovor sa Zagrebačkom bankom. Potpisivanju su uz direktoricu Sajma Magdalenu Vodopiju nazočili istarski župan Valter Flego, pulski gradonačelnik Boris Miletić te predsjednik Uprave Zagrebačke banke Miljenko Živaljić. Prisutni su izrazili veliko zadovoljstvo što mogu podržati Sajam.
U sklopu srednjoškolskog programa Pop poet za to je vrijeme u Crvenom salonu Aleksandar Stojković iz Goribora demonstrirao je kako nastaju njegove pjesmu. Govorio je o svojem stvaralačkom procesu – on prvo kreće od teksta, a glazbe dolazi na kraju i pritom tekst smatra mnogo važnijim. Danas je takav postupak neuobičajen, većina (bar popularne glazbe) kreće od glazbe, a tekst je tu samo da popuni praznine. Publika je imala priliku još jednom vidjeti duo Beli sladoled koji je uživo ilustrirao pjesmu Kako se osjećaš? dok je Stojković pokazivao kako se stvaraju njezini slojevi u programu za kompoziciju. Ovaj neočekivani intermedijalni mali spektakl moderirali su Kruno Lokotar i Emir Imamović-Pirke.
U sklopu HRT-ova programa na Sajmu i danas smo gledali tri filma. U sklopu Teme dox prikazan je film Drugi Dubrovnik velikog Petra Krelje. Uslijedila je projekcija Klasici narodu u sklopu prikazivanja HRT-ovih kulturnih emisija, a nakon toga gledali smo film Tko je taj Nikša Fulgosi? redatelja Danka Volarića, a koji je odabrao Dean Šoša.
Naš premijerni program Razgovor iza zavjese danas je ugostio Željka Krušelja s knjigom Igraonica za odrasle. Polet 1976.-1990. Osim Krušelja, predstavljanje je okupilo urednike kultnog časopisa Peru Kvesića i Zorana Simića, a moderirao je Dragan Ogurlić. Ova opsežna knjiga predstavlja prvi put ispričanu kompletnu priču o Poletu, časopisu o kojemu se mnogo piše i zna no nitko prije nije to znanje sistematizirao.
Nakon poletaša, ostali smo u Crvenom salonu uz utorkaše povodom predstavljanja knjige Ivice Ivaniševića U sedlu je tijesno za dvoje. Uz autora, sudjelovali su Emir Imamović-Pirke i Slavoljub Stanković, a razgovor je vodio Vojo Šiljak. U sedlu je tijesno za dvoje prvi je roman ovog hiperproduktivnog pisca, a za njega je Šiljak izjavio kako se radi o knjizi o kojoj se nema što razgovarati, nju se jednostavno treba čitati. Slavoljub Stanković svesrdno se složio, podijelivši s nama kako se jednom prilikom toliko začitao da je umalo zaboravio otići po svoju kćer. Roman o disfunckionalnoj obitelji krcat je živopisnim likovima poput djeda koji uopće ne priča, ali šutnjom govori mnogo i dječaka kojemu je jedini prijatelj imaginarni kauboj. Ante Tomić je iz publike poručio kako se radi o iznimnoj apologiji osamljenosti i potrebe za vlastitim prostorom, priči koja prikazuje osamljene likove, ali ne prati suvremene trendove patologizacije samoće.
U sklopu programa Otok-geto-azil gostovao je njemački književnik Joachim Sartorius. O njegovoj knjizi Prinčevski otoci govorili su urednik Branko Čegec i Anne-Kathrin Godec. Poetski putopis o snovitom otočju nadomak Istanbula prvi je prozni pokušaj inače cijenjenoga pjesnika. Prinčevski su otoci mjesto na kojemu vrijeme stoji, mjesto izuzetne tišine i mirnoće, a ova osobita knjiga o njima obiluje živopisnim karakterima koji upoznaju putnika s njima. Osim što su poseban svijet za sebe, oni se nalaze između dvaju svjetova, istočnog i zapadnog, a imaju i dugu povijest primanja egzilanata. Tako je na njima azil dobio i Lav Trocki. Satrorius je govorio o otocima kao mjestu odcijepljenosti, tišine, samoće i nevjerojatne inspiracije. Diskusija je završila čitanjem njegove pjesme, a tim su povodom Čegec i autor komentirali današnje doba u kojemu se poeziju zanemaruje, poručivši kako je krajnje vrijeme da počnemo pružati poetski otpor. Branko Čegac izrazio je nadu da ćemo sljedeći put Joachima Sartoriusa sresti u njegovu primarnu svojstvu, kao pjesnika.
Crveni je salon do kraja dana ostao u svjetlu teme Sajma. Na okruglom stolu Walter Benjamin – smrt izbjeglice slušali smo Žarka Puhovskog, Anne-Kathrin Godec i Miljenka Jergovića, a razgovor je vodio Dragan Markovina. Govorili su o tragičnoj sudbini velikog njemačkog filozofa Waltera Benjamina koji se ubio na Španjolskoj granici nakon što mu je zabranjeno da napusti tu zemlju i prebjegne u Ameriku. Ovaj tamni marksist i čudnovati kljunaš, kako ga je prozvao Puhovski, zbog svog je dvostruko manjinskog položaja (kao marksist i Židov) mnogo prije od ostalih njemačkih intelektualaca naslutio što se sprema u Njemačkoj, no dalekovidnost mu nažalost nije pomogla da se spasi. Puhovski je postavio tezu prema kojoj je za Benjamina kao filozofa (ne i kao čovjeka, dakako) smrt u stvari sretna okolnost jer prema njemu u Americi on ne bi imao što stvarati. Samo pitanje samoubojstva pokazalo se u raspravi spornim jer postoje i teorije prema kojima se radi o namještaljci. Bilo je i govora o problemima europske ljevice kojoj ni u doba uspona fašizma ni danas ne polazi za rukom da senzibilizira javnost i pomogne u prihvaćanju različitosti, pa tako vidimo kako primjerice ljevičarska grčka vlada pokazuje manje razumijevanja za migrante od desne Njemačke. Problem leži u samom konceptu nacije-države unutar koje prava ljevica ne može operirati jer ona mora biti inherentno internacionalna, zaključio je Žarko Puhovski.
