SASVIM OSOBNO (NEOBJEKTIVNO) O PROGRAMU SAJMA

Kada mi je urednik kataloga Miodrag Kalčić predložio da u uvodniku pišem o programu ovogodišnjeg Sajma osjetila sam olakšanje, jer je to značilo da neću pisati o obljetnici Sajma. Moj dugogodišnji suradnik zna da sam često nepouzdan svjedok, iako sam jedina preostala iz one neobične ekipe iz 1995. koja je osnivala Sajam, svjedok koji se bori između stvarnosti i mašte, izrazito sklon da za "dobru priču" izigra činjenice. Sajam je ipak neka moja privatna bajka (a ponekad i privatni horor), a o privatnosti, učili su me, neprimjereno je govoriti u javnosti. Olakšanje je kratko trajalo, ubrzo sam shvatila da mi je još teže razlagati program u čijem sam stvaranju sudjelovala, koji se tek treba dogoditi, nad kojim upravo strepim, zbog kojeg imam uvijek istu tremu i pitanja: "Jesmo li pogodili? Jesmo li pretjerali?"

Neobičan je bio put do ovogodišnjeg programa: nekoliko je puta koncepcijski rušen, autori su dnevno mijenjali termine, odustajali (zbog drugih obveza) pa se ponovno vraćali, ubrzano su se stvarale nove teme, nova žarišta, prijetio je potpuni kaos, a onda se, kako to često biva na ovome Sajmu nekako sve posloži, dobije smisao i neuobičajenu strukturu. Neuobičajenosti i težimo, ali kao po pravilu ona se javlja samo onda kad se ne trudimo postići je, samo onda kad se nađemo u nemogućim situacijama, kad smo prisiljeni tražiti nemoguća rješenja. Mauricio Ferlin, jedan od najiskusnijih i svakako najkreativniji dio sajamskog tima iznova mi ponavlja: "Prerano krećeš s razradom teme, zato ti se sve i izvrće na glavu. Mi smo ljudi trenutka, nama za godinu dana tema postane previše poznata, već viđena, dakle dosadna i moramo je izokrenuti, na drugačiji način postaviti." Ako je suditi po ovogodišnjem Sajmu bit će da je Mauricio u pravu. Tema ovogodišnjeg Sajma "1914." postavljena je prije dvije godine. Da smo kojim slučajem slutili što će se događati u 2014., u godini obilježavanja početka Velikog rata, najvjerojatnije bismo odmah odustali. Potpuno naivno, nismo ni trenutka pomislili da bi se ta godina mogla izroditi (uz svijetle iznimke) u skup komemoracija, (neprimjerenoga) slavlja, političkih i politikantskih nebuloza, estradnog i kvazi-kulturno-turističkog biznisa. Ovaj program pokušaj je distanciranja od navedenog, pokušaj povezivanja 1914. sa suvremenošću, posebno onoj literarnoj i kulturološkoj, pokušaj sagledavanja početka Velikog rata kroz današnji trenutak. Jesmo li uspjeli ne znam, ali trudili smo se stvarajući programe Jučerašnji svijet, Kakanija, Café Herrenhof…

U programu je i posveta Puli koja je 1914. doživjela urbani vrhunac, a sama činjenica da je bio najveća ratna luka Carstva postavila je naš grad u kontekst teme. No, nas je zanimala današnja Pula koja u sebi sadrži krhotine nekadašnjeg urbaniteta, koja se posljednjih sto godina sustavno urušavala, ali koja i danas pulsira neobičnom kreativnošću i obiluje neobičnim i autentičnim individuama. Program Puna je Pula izaziva mi najveću tremu. Jesmo li ušli dovoljno u bit i nama samima nesagledive Pule? Jesmo li bili patetični, isuviše emotivni ili smo se pak od straha suviše odmaknuli (tipično pulski)?

Strip ove godine ima središnje mjesto na policama i u programu Sajma, a kroz njega će se progovarati ne samo o Prvom ratu, već i cijelom 20. stoljeću. Strip ima posebno mjesto i izvan "sajamskih zidina", svoju posebnu ulicu koju smo nazvali Stripovska ulica / Via dei fumetti / Strip Strasse. Stripovska će danonoćno živjeti u vrijeme Sajma i imat će sve što gradska ulica treba imati: čitaonicu, kafić, galeriju, glazbenike, oštariju, vinoteku i knjižaru. Sve u znaku stripa! Ovaj je program stigao posljednji i na kraju zauzeo najviše prostora. Jednostavno nismo mogli odoljeti donkihotizmu Vladimira Šagadina, Marka Šunjića i Vjerana Juhasa, ni činjenici da je u Hrvatskoj strip posve marginaliziran. Spomenete li sajamskoj ekipi da je nešto na margini ili sustavno marginalizirano interes neopisivo poraste, odjednom ništa nije teško i javlja se poseban žar. Taj poseban žar pripao je ove godine stripu.

Regionalni fokus Sajma jasno je izražen programom "Mlada Bosna" u egzilu, predstavljanjem raseljenih, mladih suvremenih bosanskih pisaca. Nismo ni pokušali izbjeći asocijacije na Sarajevo i Sarajevski atentat, ali u našem programu govorit će se ponajviše o suvremenim odsjajima Sarajeva i Bosne u literaturi. Osvijestila sam, tek kad smo zgotovili program, da su u svim segmentima sajamskih fokusa i tema prisutni autori iz regije, a da su nestali Autori iz susjedstva, program u kojem su godinama nastupali. Potpuno spontano stvorila se nikad snažnija platforma susreta autora iz regije. Znano je da pulska publika s posebnom pažnjom prima i prati autore iz regije i jednostavno znam da će i ove godine barem jedan od njih doživjeti i uzdah i dugi pljesak pulske publike.

Nostalgični kakvi jesmo ove se godine prisjećamo i tema kojima smo se bavili prošlih godina: Druga obala / L'altra costa, Bijelo i crno more i Izlet u Rusiju. No ti programi nisu samo sjećanje, programi iz "drugog reda". Nekako se posložilo, iz nereda koji sam spomenula, da će ti programi zasigurno biti oni koje nazivamo "vrhuncima Sajma", jer u njima se predstavljaju uistinu veliki autori: jedan od najznačajnijih talijanskih, ali i europskih pisaca Claudio Magris, znameniti turski povjesničar İlber Ortaylı i kultna ruska spisateljica Ljudmila Petruševska. Za ove programe mogu samo reći: imali smo sreće, nevjerojatne sreće.

Ono što publika uglavnom ne vidi, a na što sam posebno ponosna stručni su programi i radionice Sajma. Bez struke: urednika, prevoditelja, knjižničara, organizatora festivala, izdavača i bez njihovih povezivanja nema ni kvalitetnog sajma ni književnog festivala, ni dobrih međunarodnih veza kojima svi težimo. Dugogodišnji rad na tome da postanemo "dio svijeta" najviše se očituje kroz Fellowship program Kumpanija od Libra / Book Folks i Međunarodnu konferenciju Nakladništvo – trendovi i konteksti koju ostvarujemo u suradnji sa Sveučilištima u Zadru i Osijeku. Knjižničari se okupljaju na Nultome danu već četvrtu godinu, a program stvara struka: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i Odjel za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru. Izdvajam iz svih "nevidljivih programa" radionicu Umjetničke akademije iz Splita pod nazivom "Preoblikuj grad" na kojoj će polaznicima tema biti austro-ugarska arhitektura Pule. Zanima me kako će studenti sadržajno i arhitektonski preoblikovati središnji prostor našeg Sajma, izgrađen 1913. kao Marine-Kasino, časnički dom Austro-Ugarske vojske. Hoće li nas pretvoriti u cirkus, starački dom, kockarnicu ili ono što priželjkujem – palaču kulture?

Ne volim uvriježeni engleski naziv off programi, jer ono što se uobičajeno zove off program nerijetko na Sajmu postane središnji. Nikad se ne zna, možda će baš revija filmova u kinu Valli obilježiti Sajam ili jedna od pet izložbi koje će se otvoriti između 4. i 14. prosinca.

Pristrano izdvajam izložbe pulskih autora Mauricija Ferlina i Igora Zirojevića. Ferlinova izložba Zatvoreno more (Climb Every Mountain) u Svetim srcima osvjetljava zaboravljeni pulski trenutak, neobičan i za dvadeseto stoljeće znakovit život našeg davnog sugrađanina Georga von Trappa. Zirojevićeva izložba izuzetna naslova Grad interval (prema Velikićevom eseju o Puli) fotografijama austro-ugarskih vila u suton iščitava zaboravljene znakove grada.

Propustila sam puno toga, od večeri Slam poezije do "dvoboja" Igora Mandića i Teofila Pančića, od premijernih predstavljanja knjiga Ante Tomića, Milane Vuković Runjić, Josefa Winklera, Maura Covacicha, Dževada Karahasana, do nastupa i izložbe Nine Bunjevac. Hommage Danilu Kišu u izvrsnoj knjizi Marka Thompsona, okrugli stol posvećen čitanju: Književnost kao prisjećanje, Oksana Zabužko koja otvara Sajam, Paolo Rumiz i Roberto Todero koji će progovoriti o 1914. u Italiji, Suton uz poeziju sa sjajnim bosanskim pjesnicima: Markom Vešovićem, Alminom Kaplanom i Asmirom Kujovićem, Bora Ćosić koji nam opet dolazi, bardovi koji će prvi put biti na Sajmu: Vjeran Zuppa, Predrag Finci, Branko Kukić, Svetislav Basara…, samo je dio programa za koji bi trebao poseban uvodnik.

Kiss me Yesterday, Debeli Precjednik, komorni ansambl Muzičke akademije u Puli, Petruševska i njezin cabaret, Livio Morosin, Catch-Pop String-Strong i poznati pulski DJ-evi uglazbit će našu knjišku feštu. Cijeli Sajam odvijat će se u ritmu electro-swinga, punka, world musica, klasične glazbe, ruskih romansi, talijanskih kancona i, tradicionalno, revolucionarnih pjesama. Ekipa Sajma ne može bez glazbe (ni na Sajmu ni izvan njega), pulska publika samo u glazbi pokazuje navijačke strasti, a autore Sajma jedino glazba odvuče od predugih rasprava za kavanskim stolom. Dakle, bez glazbe pulski Sajam ne može i ne bi postojao.

Skoro zaboravih Voju i Doručak s autorom, a Vojo mi to, s pravom, ne bi oprostio, jer bez Voje i Doručka pulsko sajamsko jutro bilo bi poput onih na drugim sajmovima: uspavano, bezlično i tromo. A Vojo nas uvijek nježno razbudi i od malog kavanskog stola stvori svjetsku pozornicu, od razgovara s jednim autorom nenadmašan trenutak.

Ako ovaj program, koji nisam uspjela u potpunosti razložiti, bude rasadnikom neobičnih i pamtljivih susreta autora s autorom, autora i pulske publike, susreta koje ne možemo unaprijed predvidjeti, a pamte se (kao i proteklih godina), Sajam će ostvariti svoju osnovnu zadaću postojanosti i posebnosti: biti autorski i neobično pulski.

Magdalena Vodopija