Doručak s autorom: Bora Ćosić

Voditelj: Vojo Šiljak 

"Ma vraga su to mirni dani. To je samo aluzija na jednu opaku knjigu "Mirni dani na Clichyju"", kazao je jučer Bora Ćosić tijekom "Doručka s autorom" 20. Sajma knjige u Istri na pulskoj promociji njegove najnovije knjige "Mirni dani u Rovinju".

Ova knjiga proze, kako je rekao sam autor, katalog je mnogobrojnih predmeta u toj kući sakupljanih kroz desetljeća, ali i popis velikog broja ljudi koji su prošli kroz kuću, poput supruge Milovana Đilasa, Mitre ili Liv Ullmann. Mnogi od njih već su mrtvi, od koji su neki ostavili svoje umjetnine, Edo Murtić sliku, Veličković crtež, Branko Ružić raspelo.

Bora Ćosić, ugledni srpski i hrvatski književnik, dosad je objavio 60-ak knjiga; rođen je u Zagrebu 1932. godine; kao petogodišnjak je s obitelji preselio u Beograd, a raspad Jugoslavije početkom 90-ih odveo je pisca u dragovoljno izgnanstvo, boraveći do danas u Berlinu i Rovinju, u nekadašnjoj ribarskoj kući iz 18. stoljeća.

Namrgođenost je ostala od rata

- Kad sam ponovno došao u tu kuću 1992. godine, našao sam se u zemlji koja je tada bila tuđa, bez papira. Došao sam u svoju kuću, ali u tuđu zemlju, a ta tuđa zemlja je zemlja u kojoj sam rođen. Ne znam kako bi se sve odvijalo da sam imao kuću u Zadru ili Šibeniku. Istru smatram svojom zemljom, kazao je Ćosić.

Prisjetio se i mučnih 60 godina socijalizma, kad je, nakon objavljivanja svog najpoznatijeg djela 1969. "Uloga moje porodica u svjetskoj revoluciji" postao persona non grata. Tada je čitavo desetljeće, kaže, bio u podzemlju, radeći po cijele dane u zatvorenoj sobi. Sjetivši se pritom Ive Andrića, koji je najbolje knjige napisao u okupaciji, kazao je da je tih godina uspio napisati "debelu knjigu" "Tutori".

Parafrazirajući Shakespeareov citat u tezi da je "mlijeko ljudske ljubaznosti iščezlo na Balkanu", Ćosić je kazao da se u Njemačkoj svi smiješe i nitko nije namrgođen, a da su ovdje, na širim ovim prostorima, ljudi mrgodni.

- Mrgodni su kao da ih žulja neki kamenčić u cipeli, a taj kamenčić je ostao iz socijalizma. I taj hotel u kojem ovih dana boravimo, vidi se da je tu još socijalizma. Sobarice se trude, ali…Ta namrgođenost je ostala od rata, neimaštine i nedoumice. Znaju li ovih četiri-pet novih zemalja kuda idu? Nisam siguran da znaju, kazao je Ćosić.

Knjige o kućama i stanovima

- Beogradski nadrealisti su za moju generaciju bili jako važni. Najveći pisci tog vremena, osim Crnjanskog, bili su, ajde ne baš ulizivači, ali ljevičari, i to nas je držalo, kazao je Ćosić.

Iako je Irena Vrkljan poznata po svojoj prozi, njemu se više sviđaju njene pjesme, a svrstava je u vrh s Danijelom Dragojevićem i Antunom Šoljanom, čije pjesme smatra također superiornijim njegovoj prozi.

Od izdavača Ćosić najvažnijim smatra Miloša Stambolića iz sada propale izdavačke kuće Nolit (brata ubijenog Ivana Stambolića), a u Hrvatskoj Nenada Popovića iz Durieuxa (koji mu je 1993. objavio važnu knjigu "Dnevnik apatrida". Upravo je Popović prekjučer s autorom i prevoditeljicom Ann Kathrin Godec promovirao "Mirne dane u Rovinju", naglasivši da su sve Ćosićeve najpoznatije knjige iz 60-ih, zajedno s "Porodicom", knjige o kućama i stanovima.

Izdavač Nenad Popović je pritom čitao epizodu iz "Mirnih dana u Rovinju" sa ženom Milovana Đilasa, koja je pod pritiskom socijalističkog režima, da bi spasila sebe i djecu, morala na radiju (i to tada već kao bivša supruga!), s gnušanjem osuditi Đilasa.

- Knjiga "Mirni dani u Rovinju" je knjiga u molu. Autor vizitira vrlo blago, toplo, to je njegovo pribježište nakon odlaska iz Beograda, to je kuća njegovog ljetnog života, kazao je Popović. Na konstataciju Ann Kathrin Godec da Ćosić uvijek piše iz neutralnog gledišta, bez suđenja, tražeći razne perspektive, Ćosić je kazao: "To je bjekstvo od patetike. Pisanje je tako klizav teren gdje čovjek lako padne u teške emocije".

Kolumna u Feralu

- Moj jezik nije sto posto srpski. Upotrebljavam neke hrvatske riječi koje volim. Primjerice, pišem "dijete" jer mi "dete" zvuči kao da nema nogu, nasmijao je Ćosić publiku, dodavši: "Jezik Thomasa Manna i Guntera Grassa nije isti jezik, iako je nominalno isti".

Rušenje Berlinskog zida prije 25 godina smatra najvažnijim događajem u prošlom stoljeću, a u Berlinu se, veli, i danas još uvijek osjeća mala aura između zapadnog i istočnog dijela. Ćosić je 90-ih u Feralu objavljivao kolumnu, a evocirajući ta vremena, kazao je da je to činio vrlo rado. "Mnogi građani, civili, nemaju pojma o mojim knjigama, ali su me nekako čitali u Feralu". (Zoran ANGELESKI)