Četvrti dan: nedjelja, 2. prosinca
Video-kronika (prilog) četvrtog dana Sajma
Peter Sloterdijk na Doručku s autorom.
Prevodila je Ines Meštrović, a Aljoša Pužar filozofa koji govori o dizajniranju društvenih organizama navodio je na historijske i suvremene uvide.
Moderna država postoji od onoga trenutka kada je dizajnirala predodžbu da je u nevolji – kaže Sloterdijk – dodajući da je suvremeni Čovjek univerzalni provincijalac. Da nije tako, bio bi čovjek koji dolazi niotkuda.
O Slobodi se na okruglom stolu razgovaralo s obzirom na pitanje a što Nakon slobode.
Aljoša Pužar ugostio je u Crvenom salonu Elizabetu Šelevu, Dortu Jagić, Mateju Demšič i Biljanu Kašić. Mirna i u čitanjima utemeljena rasprava se više držala Slobode nego prepoznavanja perspektiva o kojima bi se prema naslovu moglo spekulirati.
Suton uz knjigu donio je premijerno predstavljanje romana HOĆEMO LI SUTRA U KINO (V.B.Z.).
Paola Orlić razgovarala je s autorom Borivojem Radakovićem i urednikom Dragom Glamuzinom. Radaković o promjeni pripovjedačke perspektive u priči: Nisam mislio da ću ikada pisati o tome što junak misli.
Na predstavljanju istoimene knjige, govorilo se o tome ŠTO JE FILOZOFIJA (TIM press).
Autor Lars Fr. H. Svendsen napisao je i knjigu o Slobodi, a Andrea Matošević pitao ga je povodom knjige o životinjskom svijetu na kojoj radi – može li se pretpostaviti što se životinjama događa u glavi, na što se i Svendsen osvrnuo na pitanje autorske perspektive – upućujući na subjektivnost doživljaja u životinje kao živog bića.
O Svendsenovim knjigama govorili su i urednici njegovih hrvatskih i srpskih izdanja Dijana Bahtijari i Vladislav Bajac.
Autorsko veče puno emocija posvećeno Predragu Luciću, predstavljanje njegove knjige drama CERVANTESOV TRG: SABRANE DRAME I SONGOVI (Jesenski i Turk).
Govorili su Viktor Ivančić, Boris Dežulović, Kruno Lokotar i Dino Mustafić, u prisustvu Lucićevih bližnjih, pristiglih prijatelja i prepunog konferencijskog i izložbenog prostora.
Dežulović se prisjetio doba od prije trideset godina kada je Lucić iz svijeta kazališta u koji je studijski i kreativno uranjao prelazio u formu teksta, kako su ga doživljavali u novinskim kritikama, redakcijama i na sudovima pred koje su odmah sa svojom satirom stigli.
Kako god bilo, i večeras se potvrdilo da Predrag Lucić nije svijet prestao razumijevati kao kazalište te da se za njim nije spustila zavjesa.
Fotografije © Tanja Draškić Savić i Manuel Angelini
Video-kronika © Vibor Juhas
